Zoran Hercigonja-Skupna izložba radova likovne udruge “Kula Kneginec”

Skupna izložba radova likovne udruge

“Kula Kneginec”

Izrezak

[Kritički prikaz]

Lokalna likovna udruga  „Kula Kneginec“ sa zadovoljstvom otvara skupnu izložbu likovnih radova  nastalih u sklopu ljetne  likovne kolonije “Kneginščijada” održane u  Knegincu, mjestu pored Varaždina pod organizacijom i stručnim vodstvom likovne udruge „Kula Kneginec“. Likovna udruga   jedna je od malobrojnih lokalnih likovna udruga koja na prostorima Varaždinske županije i mjesta Kneginec Gornji njeguje kulturno-umjetničke vrijednosti.  Radovi predstavljeni na skupnoj izložbi koja traje ukupno tri dana 23.11.2018.- 25.11.2018. u prostorima društvenog doma u Turčinu, trg Franje Tuđmana, obuhvaćaju autorske radove  amaterskih umjetnika iz samog Kneginca i okolnih mjesta. Izloženi radovi, rezultat su nesebičnog i predanog rada likovnog opusa  različitih amaterskih umjetnika.  

asd

Radovi  izviru iz različitosti motiva i temata bez ograničenja forme i perspektive. Strateški osmišljen postav koji zavojitim putovima vodi gledatelja i ljubitelja umjetnosti  preko naive i čistog realizma sve do apstraktne umjetnosti  stvara osjećaj  obilja i intimnog zadovoljstva u pejzažima na platnu i staklu, u cvijeću i vazama, te izrazitim i kolorističkim motivima apstrakcije.  Prijeđeni put kroz „kratku“ likovnu scenu stilova, motiva i tehnika  registar je svijetla, odraz luminoznosti samog umjetnika.  Naprosto, likovna scena prerušena je u sadašnjost zaustavljenih trenutaka u pejzažima koji odišu ljetom,   neprekidnim rađanjem i  mladosti vješto utkanoj potezima kista u dominantnim tonovima zelene i plave boje.  Naiva u toj toploj sadašnjosti račva svoje prijateljske tonove i valove davnih sjećanja i nekih ne tako davno preminulih sadašnjosti.  Iskrenost i toplina u naprosto nevinim i srdačnim  prizorima sela,  seoske okolice, nalikuje snovima, udaljenim snovima  u kojima se želi  nježno odložiti sva ozbiljnost svakodnevice i briga ironijom načete bezbrižnosti. Bliskost onog što odmiče  pronalazi se  na mjestima poput onog kao što je strpljiv ribič nad jezerom ili let ptica nad mirnom vodom. Krhkost, izloženost i utjeha, tri su poruke koje iskaču iz slika.

list

Dojmovi prostranosti i nesputanosti, dati su u otvorenim pejzažima, praznim i usamljenim puteljcima kroz šumu, u poljima makova.  Put  realističnog ugođaja i naivnog  snatrenja ne završava  već prolazi kroz jek budućnosti  izazvan apoteozom apstrakcije i  ekspresionističke varijacije.  Snažan i čist kolorit te gotovo neuhvatljiva kompozicija otvaraju put prema nejasnoj budućnosti u  predviđanjima i  kontemplativnom snatrenju.  Apstrakcija ne dominira nad relalizmom ili naivom. Ona je upotpunjuje kao što iduća stepenica  upotpunjuje i nadograđuje prethodnu da bi obje stigle do vrha. Apstrakcija  najbolje opisuje budućnost kao  početak jednog novog puta.  U svojevrsnom amalgamu, likovni radovi  pokušavaju barem na trenutak pružati utjehu i odmor od svih briga i tegoba.  Put budućnosti, neravan je i nejasan kao i apstraktne  varijacije i pobude.  Put budućnosti apstraktnog je kova bez jasnih upozorenja.  Svaki od autora ove bogate izložbe, izložio je svoje srce na dlanu i darovao najintimniji trenutak sebe od sebe  drugima  na zadovoljstvo, uživanje i odmor od tegobnog puta.

 

Piše: Zoran Hercigonja, član nadzornog odbora  likovne udruge „Kula Kneginec“

Advertisements

Izložba slika Libe Peršinović Levi “Korijeni”

Izložba slika Libe Peršinović Levi “Korijeni”

Naiva_za-web

[kritički prikaz]

 

„Slike su lišene suvišne naracije, ali i pretjeranog hedonizma boje. Doimaju se kao zgusnute poetske vizije razbuđenih praskozorja u kojima se projicira zaigrana mašta uznemirene pjesničke prirode. Čitav jedan omamljujući fantazmagoričan svijet koji balansira na granici između sna i jave, ljubavi i patnje, dodirujući osjetljiva mjesta stvarnosti i fikcije, u kojima se fizika i metafizika stapaju u prozračnim fluidima spektralnih sazvučja boja.

Osobni životni preokreti odvode me van granica Hrvatske u jesen1986. godine, ali i dalje nastavljam sa slikarstvom,.„Naivi“, međutim, dodajem i tehnike ulja na platnu, lavirani tuš te realiziram tri muralisa u talijanskom gradu Varese.

Zov moje zemlje, mojih korjena je odveć jak i nakon svih „izleta“ u razne tehnike vraćam se ulju na staklu, vraćam se mojem selu, seljacima, običajima, radovima, tajanstvenoj rijeci Dravi, njenim rukavcima, alasima u njihovim „škunama“ (drvenim čamcima loklnog dizajna) u žarka predvečerja …. vraćam se mojoj voljenoj podravskoj ravnici.

Juraj Baldani, (pokojni) profesor povijesti umjetnosti pratio me u mojem radu od samih početaka. Poznat kao ne baš gorljivi ljubitelj naivnog slikarstva korio me, pohvaljivao, usmjeravao i opet kritizirao u mnogim napisima i osvrtima očekujući svaki dan sve više i više od mene, ali i odmak od naive. Njegove riječi, iako ga danas više nema, i dalje su mi „zvučni putokaz“ koji nikada neće utihnuti.

„Unutar razvedene kompozicije, sa snažnim osjećajem za artikulaciju prostora, pojavljuju se figure čvrstih karakternih značajki. Korak naprijed je i težnja slikarice da prodre u psihu svojih protagonista, pa nerijetko između izraza lica i ugođaja što vlada u pejsažu, uspostavlja suptilnu ravnotežu. Njena kompozicija još uvijek je građena na brojnim planovima s punim poštovanjem perspektive, nije izgubila ni sklonost prema poklanjanju pažnje detaljima. Crtež je egzaktan i profinjen, a kolorit osebujan, čist i vitalan“ 
(citat iz osvrta zbornik „100 slikara i kipara“ Zagreb, 1985.).

Izvor: https://libapersinovic.com/hr/

Dječji svijet u likovnom i poetskom stvaralaštvu Ljerke Varga

Dječji svijet u likovnom i poetskom stvaralaštvu

Ljerke Varga

 

[osvrt]

Ljerka Varga, pjesnikinja i ilustratorica, veliki dio svog stvaralaštva posvetila je djeci. Oslikala je i osmislila tri slikovnice: “Šuma od bora”, “Priče iz vrta” i “Pustolovine mede od zelenog pliša“, a tehnikom akvarela ilustrirala je i knjigu priča  književnice Matilde Mance  „Grgurove priče“.        

Mladi bi roditelji trebali znati koliko je slikovnica važna za umni, emocionalni i estetski razvoj njihovog djeteta, za njegovu maštovitost, sposobnost izražavanja, socijalnu prilagodbu i spoznajnu širinu. U pedagoškom smislu, ona je važnija od animiranog filma. Ta prva djetetova knjiga razvija njegov interes za čitanje knjiga, a kako znamo, knjiga zabavlja, poučava, stvara iskustva koja inače nikada ne bismo mogli dotaknuti. Međutim, da bi dijete slikovnicu prihvatilo, ono postavlja neke zahtjeve od kojih ga ništa ne može odvratiti. Njegov uzrast još ne može uživati u pjesmama jednog Jesenjina ili slikama jednog Rembrandta, ali klica njegove potrebe za umjetnošću krije se upravo u slikovnicama.

Sve to osjetila je Ljerka Varga kada je 1989. godine na otoku Viru stvarala slikovnicu „Šuma od bora“ za svog unuka Denisa. Sve to zna dječja pjesnikinja i slikarica kada stvara nova djela za neke nove klince.

A klinci su u toj ranoj dobi puni emocija, očarani magijom igre pa lako zavole dobre, zanimljive likove i simpatijom prema njima razvijaju svoje socijalne vještine. Kako ne zavoljeti medvjedića ugodne zelene boje koji svečano, s crvenom leptir mašnom šeće raspjevanom šumom? I šuma pjeva stablima, žutim i smeđim jesenjim lišćem, preostalim cvijećem i visokom travom

Crtež je čist, medo stiliziran, mehanički pokret igračke prenesen je na ilustraciju.  Prikaz šume približen je realnom svijetu, a medonja je slikan načinom djeteta. 

med1.JPG

/Ilustracija “Medine pustolovine  idu dalje“/

 

Šuma me zove

 

Šuma me zove

dan je vedar svanuo

zove me lišće

što na

jesenjem vjetru treperi

i ptice što

slušaju jesen.

Šuma me zove

i staze njezine

jesen što kriju

u suhim travama

u grmovima napuštena gnijezda

i plodovi preostali.

 

Danas je dan za mene.

Svijet djeteta je omeđen rutinom roditeljskog doma, a slikovnica proširuje taj svijet i vodi ga u neke druge čarobne svjetove, budi njegovu radoznalost.

Simpatičan, lagano preplanuo medo povest će ga na plažu i u njegov jezični fond neprimjetno uvesti neke nove pojmove i jezične strukture. Ribice, morske zvijezde, ježinci, brodice i galebovi u pozadini otvaraju mogućnost zanimljivog razgovora roditelja  i djeteta.

 

m2.JPG

Kako je vesela i bogata sljedeća ilustracija malog mede! Iako boje ne vrište, čak bih mogla reći da su zagasito ugodne, akvarel djeluje živo, vedro, opušteno. Ima tu vode, šaša, rascvjetalih, visokih stabala i nekoliko detalja koje je medo preuzeo iz ljudskog svijeta komfora. Stolica je visoka, stvorena za odmor i dokolicu. Slika upravo vuče na razgovor odraslog i djeteta i time zadovoljava princip usklađenosti umjetničkog i pedagoškog, te   blagotvorno djeluje na sva djetetova osjetila, na njegovu imaginaciju i vokabular.

 

3m.JPG

 /Pustolovine mede od zelenog pliša/

Svrha slikovnice nije samo zabava djeteta. Ona treba, na djetetu primjeren način, zadovoljiti  razne pedagoške zahtjeve, poticati djetetovu znatiželju, usmjeravati ga da slobodno zapitkuje, bez straha da će ispasti smiješno. Je li kiša plava ili srebrna? Zašto pada i čemu služi? Na sva pitanja zna odgovore ovaj veseljko od zelenog pliša.

Ilustracija, naoko jednostavnim crtežom, može na zabavan način, zadovoljiti svoju edukativnu funkciju.

kiso.JPG

/Moj zeleni kišobran/

Slikovnica treba biti skladan spoj ilustracije i teksta pa je ona  obično rezultat rada dvije osobe. Ljerka Varga stvara i tekst i ilustraciju. U slikovnici “Pustolovine mede od zelenog pliša“ priča o medi tako, da svako dijete u njemu može prepoznati svoju plišanu igračku i još više povezati svoj dječji svijet s beskrajnom igrom maštanja. Koliko veselja i neobuzdane radosti isijava sljedeća slika! Medo se veseli cvijeću i sunčanom danu, Sunce se smije, cvijeće je latima zaplesalo. Ptice se u visini raduju. Kada bismo nekom djetetu rekli da nacrta radost, dobili bismo približno isti rezultat. Ljerka Varga naslikala je radost dječjim srcem i dječjom rukom. Medo od zelenog pliša nije ona strašna zvijer u šumi, on je igračka kojoj dijete pridaje ljudske osobine pa mu ilustratorica dodaje dijelove odjeće, čime igračku još više približuje dječjoj imaginaciji. Karirani šeširić i crvena leptir mašna uveseljavaju sliku.

3k.JPG

Ilustracije Ljerke Varga s lakoćom komuniciraju s djetetom, jer su jasne, jednostavne, čistih linija, približene realnom, ali bajkovite i njihovi motivi govore, šalju  oslikanu poruku. Mišić je na ovom akvarelu likovno približen djetetovom svijetu, iako ga dijete vjerojatno nije još vidjelo uživo. Skrio se pred kišom ispod lista i zrelih plodova crvenih jagoda pa taj detalj dijete odmah uvlači u bajku, a svojom likovnošću razvija njegov osjećaj za lijepo.

 

jag.JPG

/Iz slikovnice “Priče iz vrta”/

lj.JPG

/Šešir pun snova/

Ovaj šešir krcat snovima prepun je priča koje se mogu naći samo u dječjoj glavi, a ilustracija je tu da snove potakne, da usmjeri dijete prema bajci u kojoj je svijet lijep, u kojoj uvijek dobro pobjeđuje, a zlo biva kažnjeno, što pomaže djetetu da razvije vlastiti životni vrijednosni sustav.

pt.JPG

/Akvarel iz slikovnice „ Priče iz vrta“/

 

Snijeg je padao

 

Danas se tome nisam nadao

cijeli je dan snijeg padao

a sjeverac ga je okolo nosio

oštar sve pred sobom kosio.

Meni je toplo u krevetu bilo

danas sam čuvao lijevo krilo

pričao mi vrabac pokućarac

pod strehom je slušao bećarac.

Da, snijeg se sada svuda bijeli

bijel je plot i čempres cijeli

onda su prijatelji zrnja dobili

i kljucali, kljucali, obilno se najeli.

 

Dok sam sretan kroz prozor gledao

vjetar je nekud brzo odlutao

samo je mali zapuh za njime ostao.

 

Dijete uglavnom ima osobno iskustvo snijega, uz snijeg vezuje ugodne igre, opušteno druženje s roditeljima, hranjenje vrapčića… Ilustracija budi vedra sjećanja, sistematizira pojmove koje dijete vezuje uz zimu, pa takve ilustracije zadovoljavaju i onaj pedagoški princip – od poznatog ka nepoznatom.

Ljerka Varga ostvarila je i slikovnicu za djecu i odrasle „Šuma od bora“. Iako je slikovnica stvarana za unuka Denisa, autorica ju je namijenila svoj djeci, ali i roditeljima koji još imaju običaj čitati svojim malenima. Šume više nema. Odnio ju je „napredak“, ali ostala je slika i ostala je riječ.

šuma.JPG

Odluka

 

Mjesec je visoko, trepere zvijezde,

Noć se sama u moru kupa.
Razmišlja svraka,
O kako sam glupa…..

To reče tiho kao za sebe,

Jednog ćemo dana,
Tako mi neba,

Krenuti natrag, da, tako treba,

U dolinu pravu, na rijeku Savu

Gdje stara vrba gnijezdo čuva.

Odjednom shvati

Da noć je već gluha

Da dubokim snom diše kraj mora

Zelena šuma, šuma od bora.  

Ilustratorica ponekad poseže i za likovnim sredstvima koja omogućuje današnja tehnologija, pa spaja fotografiju sa svojim akvarelom. Dodaje prigodnu riječ i stvara čaroliju za malene.

bor.JPG

Zimska čarolija

 

 Pahulje se bijele spuštaju polako,

U tihu večer na cijeli kraj,

Tisuće svjetlosti u borovima blista  

U očima dječjim zadivljeni sjaj.

 

Otac je u tu večer,  tihu i snježnu,

U sobu donio veliki bor,

Kuglice šarene vješali su nježno,

Upalili svijeće na svečanom stolu,

Molili se tiho, pjevali u zbor.

 

 A ispod bora šareni paketi,

Drveni konjić, lutka što oči zatvara,

Papuče tople i pletena kapa,

Na drvenim kolicima zelena igračka.

 

 Sretan sjedi medo, crvena kapa mu na glavi,

A oko stola obitelj i gosti.

I baka je pozvana da ne bude sama.

Na proteklo vrijeme misliti mu prija,

Al’ ovo je prava šarena soba i zimska čarolija.

 

Osvrt napisala Marija Juračić, prof.

Izložba Vlatke Bauer “Priča o Vukovaru”

Izložba Vlatke Bauer “Priča o Vukovaru”

 

najava-plakat

[priopćenje]

izvor: https://www.ludvig-designe.com/novosti-iz-kulture/1232-izlozba-vlatke-bauer-prica-o-vukovaru


 

Uz duboke emotivne poruke strahota rata, upućene nam ponaosob, sa svakog djela vrišti emocija lijepo i dobro potkrijepljena žarkim tonovima.
Svaki je kadar slike „zaražen“ istinom prošlosti te naviru sjećanja, boli i patnje koje su preslikane nepovratno… Ganuće nadire…
Slike nas tjeraju na unutarnju emotivnu snagu od koje će hrabro zasuziti oko, ne potiskujući dušu.

Kroz relativno čiste plohe prodire likovni prikaz građanskog slikarstva – nepatvoreno jako fokusno, iskonsko… 
Ostajemo sami sa sobom, dominacijom osobnih promišljanja, dubokih osjećaja.Kako nas svaka slika naprosto hrani trenucima prošlosti, ostajemo nijemi gledajući nedavnu stvarnost, beskrajno istinski učinjeno, dokumentirano.

Rađeno u maniri kombiniranih tehnika poticaj je na žaru boja, stagnirajući crnom koja podvlači poruku.

Tekst za katalog napisao slikar Dubravko Đurđek.

11. Samostalna izložba slika Đurđice Pirkić “Boje akrila”

11.Samostalna izložba slika Đurđice Pirkić “Boje akrila” u Kulturnom centru Mesnička Zagreb

[kritički prikaz]

11.

Jedanaesta po redu izložba amaterske slikarice gđe. Đurđice Pirkić naslovljena „Boje akrila“  odiše jednostavnošću oblika i čistim bojama. Ne pretjerano jak koloritet  uvaljan u razmaz otvorenog prostora kroz  pejzaže, zaustavljene prizore gradskih ulica, ulijeva ohrabrenje u vidu zaustavljanja vremena  nasuprot užurbanosti današnjice. Prizori prirode  na platnu jakim spontanitetom  sugeriraju  potrebu za isticanjem savršenstva prirode nasuprot minijaturnom i nedorečenom savršenstvu ljudskog bića sklonog žudnji za nesavršenim, jenjavajućim,  tromim i mlakim.  S druge strane urbana sredina koju autorica prikazuje jednakom nevinošću kojom oslikava i  prirodu, raspliće atmosferu živog grada u ubrzanom jenjavanju života u njemu samome.  Zaustavljajući urbane prizore emocijom žaljenja i nostalgije, veliča život, veličanstvo života  kojeg  čovjek kao jedinka u zatvorenoj kutiji svakodnevice ne uviđa i ne spoznaje. Radovi indiciraju  da postoji neupitna struja emocija odaslana gledatelju kroz  apel dojmovne doživljajnosti. Žive i čiste boje u tehnici akrila, izazivaju senzibilitet prema naslikanim prizorima izvan tematskog ograničavanja. U slikama  gmiže neki intertan strah od protjecanja i žudnja za veličastvenim i monumentalnim u smislu utočišta za vječnost.  

 

Piše: Zoran Hercigonja

Vojo Radoičić – Izložba na otvorenom

Vojo Radoičić – Izložba na otvorenom

[priopćenje]

U sklopu manifestacije „Dani Voje Radoičića“ na riječkom Korzu postavljena je izložba  radova tog značajnog riječkog umjetnika  na panoima koji približavaju ovog osebujnog  slikara prolaznicima i namjernicima. Izložba traje od 5. do 20. XI. 2018. godine, a predstavlja izvatke iz monografije „Radoičić:San“.

Panoi odmah zadive oko i razgale srce. Govore slikom i riječima zabilježenima rukom autora. Iako sunce blješti, lovim slike fotoaparatom, jer me vesele, razgaljuju svojim bojama, svojom pričom, pa u okular ulaze i sjene prolaznika i čini  mi se na trenutak da je slikar ovdje, da nije umro, da promatra svoje Korzo i da ga cijeli taj šušur ispunjava veseljem, energijom razigranog djeteta i životom.

Vjekoslav Vojo Radoičić, dobitnik mnogih nagrada i priznanja, nominiran za najveću nagradu za ilustraciju „Hans Christian Andersen“ nije rođeni Riječanin, ali  je tom gradu dao veliki dio sebe. I ostao u njemu za vječnost. I sve je na slikama zabilježio: zgrade, ulice, malene brodice, koje je vidio sa svog prozora, ljude, njihov smijeh, njihovu pjesmu… Njegove slike imaju posebnu mangupsku draž, a rukopis djeteta, šarm koji osvaja.

vojo1

Njegovi roza optimistički oblaci zagrlili su grad. Sjena koja prekriva dio slike pripada čovjeku koji je na trenutak zastao napojiti se vedrinom kojom slika zrači.

vojo2

Mljekarski trg u Rijeci ili kako autor kaže:“Tako to nekako otprilike izgleda.“

vojo3

Slika koja šalje duhovitu poruku o ljubavi.

vojo4

Na duhovit, a jednostavan, iskren način obaviještava nas slikar da „hartera ne dela već fanj let“ – ugašena je riječka tvornica papira, a spominje i svoje kretanje po Trsatskim stubama. Brojao ih je. Mnogi ljudi imaju taj običaj. Razigrala se ulica. Prolaznici sa smiješkom nakrivljuju glavu izbačeni iz svoje perspektive. Povodim se za njima.

vojo 5

A nisu ga primili u slikarsku školu, jer su sva mjesta bila popunjena. Sada pozira mom okularu, dok sunce blješti i mislim da negdje iz neke druge dimenzije uživa u radosti prolaznika koju izaziva pogled na njegove slike.

 

Zabilježila: Marija Juračić, prof.

Marija Juračić-Motiv cvijeća u slikarstvu Evice Kraljić

Marija Juračić-Motiv cvijeća u slikarstvu Evice Kraljić

 

[esej]

 

Ponekad slika zanese pjesnika, a ponekad riječ začara slikara, pokrene lavu nadahnuća koja rezultira novim umjetničkim djelom, koja na izvoru ljepote stvori novu ljepotu. Tako je novogradiški slikar Tomislav Petranović Rvat na stihove Evice Kraljić napravio slikarsku mapu „U dugim kosama vjetra“ u kojoj se nalazi dvanaest slika sa stihovima Evice Kraljić, a koja će biti izložena u Domu kulture Nove Gradiške. O mapi slikara i pjesnikinje će se tek pisati pa ih prepuštam zadivljenim očima posjetitelja izložbe i stručnom mišljenju likovnih kritičara.

U ovom članku želim predstaviti Evicu Kraljić  kao umjetnicu čiji se senzibilitet ne ograničava na jedan umjetnički medij.  Ona piše i slika. Ostvarila je niz zbirki poezije i sudjelovala na mnogim izložbama Književno – likovnog društva Rešetari u Našicama, Valpovu, Beču… a s udrugom Duga sudjelovala je na nekoliko izložbi u novogradiškoj crkvi Sv. Terezije Avilske  sa  slikama sakralnog motiva.

Slučajno ili promišljeno, motivi njenih slika su jasno definirani i ponavljaju se u raznim varijacijama Uglavnom slika ono najljepše što je umom tvorca stvoreno. Cvijeće. Ono krhko, prekrasno, lomljivo cvijeće koje nas istovremeno usrećuje ljepotom i rastužuje neminovnom prolaznošću. Ono cvijeće koje nam šalje duboku životnu poruku da ništa vječno nije, da ništa naše nije, a sve nam je dano na uživanje, ako želimo i znamo uloviti trenutak.  Slikarica Evica Kraljić ga zna uloviti linijom i bojom.  Pjesnikinja Evica Kraljić ne piše o cvijeću, a ipak su njene pjesme i njezine slike usko povezane onim tananim nitima osjetljive duše naklonjene ljepoti. I slike i pjesme niknule su iz istog izvora u kojem svaka kap nosi svoju vrijednost. Njezine su pjesme kratke kao svježina cvijeta, nježne kao njegova lomnost, pune tihe blagosti i neprolazne ljepote pa njezinu poeziju možemo simbolizirati cvijetom. Cvijet govori u njenom slikarstvu, ljubav govori u njenim pjesmama. Cvijet je ljubav. Ljubav je cvijet.

Iako pjesnikinja u svojim pjesmama gotovo nikada ne spominje boju, ona je u svemu. Ona  nosi emociju, skriva se u atmosferi pjesme i daje se bespoštedno.

Sjetimo se. Cvijet je ljubav. Ljubav je cvijet. Traži njegu i davanje. Traži nesebičnost i brižljivost. Bez toga vene i nestaje. Tako pjesnikinja pjeva:

 

Ne zalijevaj mi srce
Kapima

Škrte nježnosti
Ja želim
Sve vrčeve
Tvoje ljubavi
Neka ni jedan ne ostane
Sakriven

/Škrta nježnost/

 s1.JPG

A slikarica slika rasplesano, radosno, ljubavlju zalijevano cvijeće. Cvijeće koje pjeva, cvijeće koje raste samo u vrtu zaljubljenog vrtlara, jer njezin je buket osjećaja raskošan, zreo, ne trpi površan, usputan pristup. On traži nježnost da bi mogao cvjetati, da bi paleta boja ostala svježa, nježna, puna profinjene elegancije, da bi linija slala poruku razigranosti i sreće.

Neke su  slike Evice Kraljić čisti snovi. Cvijeće uronjeno u ljubičastu boju šalje poruku sna. Netko je nekome ubrao ovu kiticu poljskoga cvijeća, zamotao ga u ljubičaste snove i poslao mu čežnju. Naša pjesnikinja pjeva:

 

 

 

Ne uzimaj čežnji
Tajnu nadahnuća
Riječ lomljivu
Ostavi bolu
Znatiželjom srca
Oslikaj
Ljubav

/Oslikaj ljubav/

s2.JPG

Tako se slika ljubav. Ona ponekad treba poticaj. Izgubi se na trenutak u klopkama života i čovjek se odjednom osjeti sam, bespomoćan, izgubljenih iluzija. Pjesnikinja mu šalje poruku ohrabrenja. Ma kakva bila istina, ma kakve se teške magle spustile nad njegovo jutro, ne smije klonuti. Mora snagom volje pronaći pupoljke svog izgubljenog sna.

 

Mislima razori
Istinu
Pogledom zagrli
Maglovito jutro
Možda u njemu
Pronađeš
Pupoljak
Svog 
Izgubljenog
Sna

/Pupoljak izgubljenog sna/ 

I pogledajte kako su moćni i lijepi ti pupoljci, koliko samo životne snage ima u njihovim skladno zaokruženim glavicama, u čvrstim stapkama, u bogatim naslagama njihovih boja. Čini se da  sam život kola njihovim sokovima.

s3.JPG

A kada ljubav umire, jer i to se u životu čovjeka jednom mora desiti, pjesnikinja i slikarica ima empatiju i za taj dio ljudske sudbine pa pjeva:

Rastrgane misli
Vuku se prostranstvom
Iznikla tuga
Procvjetava
Mokrina noći
Zamagljuje drhtaj srca

Osama duše
Jenjava u ptičjem poju

/Osama duše/

 

Boje sada gasnu, nekada živa boja žutoga Sunca postaje prljava, a teška, siva podloga naglašava lagano umiranje. U tom žutom cvijeću može se samo naslutiti njegova nekadašnja vedrina, ono nosi tragove boljih dana, ali polako nestaje, baš kao što nestaje izgubljena ljubav.

s4.JPG

Ponekad cvijet uroni u pejzaž, izbačen maglovito u prvi plan. Ponovno se budi čežnja. Misli blude daljinom. Neke daleke, rasplinute vode privlače čežnju. Pjesnikinja pjeva. Slikarica slika. Boje se razlijevaju srcem.

Tužna jutra
U nedogled sviću.
Tužne riječi
Vjetar raznosi.
Buketi uvelih ruža
Spavaju u pismima.

Ti si tako dalek.

/Buketi uvelih ruža/

s5

I zalazak Sunca gleda se kroz stilizirano cvijeće. Slika je čista, urađena metodom kontrasta. Sunce je dalo boju okolišu, a samo je ostalo bez boje. I ljubav koja se daje obasjava sve oko sebe.

Kucaju 
Noći
Na prozorska okna
Sjetno srce
Ne može spavati
Umij me roso
Kapljama svojim
Ne mrsi mi vjetre
Umorne 
Misli

/Sjetno srce/

s6.JPG

Ljubav čovjeka prema čovjeku nemjerljiva je vrijednost, a ljubav čovjeka vjernika prema svome tvorcu ogledava se prvenstveno u zahvalnosti. Možemo biti zahvalni na samom životu koji nam je darovan, na ljepoti svijeta koji nas okružuje, pa i na umjetničkom daru kojim nas je darivao. Evica Kraljić je zahvalna na svoj ljepoti koju dodiruje svojom umjetnošću pa joj ni sakralni motivi nisu strani. Ona slika razapetog Krista. Stilizira njegovu figuru na križu. Bijela figura na tamnoj konturi križa.  I cvijeće u podnožju.  Jer cvijeće je ljubav. Cvijećem nas dočekuju i ispraćaju s ovoga Svijeta. Evica Kraljić daruje ljubav.

s7.JPG

Na drugoj slici s istim motivom, slikarica uranja sliku u dubinu svog srca. Crvenog, ranjenog srca koje u svoju jezgru prima i Krista i njegov križ i križ svakog čovjeka koji pati. Raspršuju se latice cvijeća i čini se da putuju u neku novu dimenziju, u neki novi početak.

 

 

 

 

Sve misli večeras
Tebi darujem
Kapima čežnje
Srce ti
Rosim
Trnoviti
Put
K tvome srcu
Tražim

/Trnoviti put/

s8

Uz ovu upečatljivu sliku, slobodnim osjećajem bliskosti, vezujem ovu pjesnikinjinu pjesmu:

Neću buđenja
U kojima te nema
Čak i snovi
Tad su daleki
Jer
Srce je ispunjeno
Ljepotom življenja
Svaki trenutak
Kad ploviš mi
U mislima

U srcu.

/Kad ploviš mi u mislima/

 

 

Piše:  Marija Juračić, prof.

 

IZLOŽBA SLIKA SANJE KULEŠ „LICE NIJE BITNO“

sanja_varazdinske (1)

IZLOŽBA SLIKA SANJE KULEŠ „LICE NIJE BITNO“

[kritički prikaz]

Ističući vrlo  pozerski ljudsku figuru u odjeku vlastite sjene, čovjek je kod S. Kuleš najčešće stopljen s koloritnim krikom pozadine u vidu sjenovite prikaze ili poluotkrivenog akta u „prnjama i svili“.  U gnijezdu vlastitog izričaja kreira svoj svijet pejzaža, portreta i aktova blago kadrirajući vrlo diskretnim redoslijedom otkrivanja vlastitih impresija i ekspresija. Gotovo je teško kanalizirati likovni opus autorice prema centru i sredini stvaralačkih ambicija.  Osjeća se blago strujanje između dvije krajnosti. 

Koloritetni radikalizam između strogo toplih u strogo hladne boje dvoji kao ambivalentni imperativ krajnje „teških“ emocija u krajnje „ugodne“ . Dominacija plavih i žutih pozadina svjesno  pleše ples komplementarnog kontrasta plave i žute boje. Autorica vrlo diskretno nameće referentnu nakupinu intrapersonalne projekcije svojih najdubljih i najiskrenijih čistih emocija i psiholoških okvira u nenametljive i skladne pejzaže i ljudsku figuru.  U slikama pozira  skrivena namjera istaknuta naslovom izložbe „Lice nije bitno.“  Skrivanje glavnog monitora ljudskih emocija i stanja duha potiče aktivaciju drugih subordinarnih oblika tjelesnih ekspresija projekcijom stanja duha.

Moglo bi se reći da je ta  skrovita namjera  zapravo primarni epitet ove  tankoćutne izložbe. Projekcija vlastite nakane u stvaralačkom habitusu, krije se u najdubljim  zakutcima stvaralačke „melodioznosti“ autorice. Namjera je bila tu od početka; nije iznjedrila slučajno ili usputno.  Otvaranje prostora novim svjetovima između dvije radikalizirane krajnosti sačinjava jednostavan i nježan, ali razborit stvaralački pravac autoričine umješnosti bez „nasilnog“ modernizma.

 

Piše: Zoran Hercigonja

Maja R. Miladinovski – Retrospektivna monografemska izložba Dragana Poposki-Dada

Maja R. Miladinovski – Retrospektivna monografemska izložba Dragana Poposki-Dada

 

 [priopćenje]

U galeriji Daut Pasin Amam, pored brojnih ljubitelja umjetnosti, otvorena je retrospektivna monografemska  izložba Dragana Poposki-Dada, doajena makedonske suvremene skulpture.

Djela umjetnika Dragana Poposki-Dada su poseban i originalan vid  kreativnog izražavanja koja i dalje imaju poseban pečat u razvoju i afirmaciji makedonske suvremene skulpture, ali i pečat  za promociju makedonske kulture u svijetu.  Izložba koja će trajati do 24. studenog 2018., prikazuje više od stotinu radova (skulptura i slika) u svim fazama rada Dragana Poposki-Dada, koje su započele još 1964. godine. Prikazani radovi vlasništvo su autora, nekoliko institucija kao i značajnog broja privatnih vlasnika.

44788958_1963119847098107_6978106659428106240_n

Rad Dragana Poposki Dada je neumoran, eksperimentalno istraživački opus u pronalaženju odgovora na zagonetku pod nazivom “skulptura”. Neumornost  u pronalaženju vlastitih načina izražavanja reflektira se i na traženje načina da se omogući slobodno kretanje skulpture u prostoru. Rad Dragana Poposki Dada uvijek je  tvrdoglavo ispitivanje tolerancije, mogućnosti, omjera mjerenja, trajnost i zakrivljenosti pod dodirom njegove ruke.

Dada ne “gradi” skulpturu, već je izvlači iz mramornog bloka gdje je skriven inspirativni ključ oblika koji se oblikuje. Ne traži primarnu konstruktivnu osnovu gustog volumena, već samu ideja određenog oblika kpoji opisuje oblik: poliranjem, rezanjem, crunches, generaliziranjem, stiliziranjem.

Dragan Poposki Dada rođen je 1935. godine u Prilepu. Akademiju likovnih umjetnosti (1961.) kao i poslijediplomski studij (1964.) završava je u Beogradu u klasi prof. Johna Kratochvia.

Radio je kao profesor na Fakultetu likovnih umjetnosti u Skoplju, a studirao je u Grčkoj, Italiji, Engleskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Poljskoj i Sjedinjenim Državama.Dragan Poposki

Autor je nekoliko monumentalnih djela i osvojio je brojne nagrade, uključujući najvišu republičku nagradu “11. listopada” 1981. godine.

Dadanov  umjetnički razvojni put je relativno  dug s nekoliko razvojnih kreativnih stadija. Njegovi oblici imaju specifične inspirativne izvore u prirodi i stvarima koje ga okružuju. Poprimaju  oblik blage stilizacije kroz više ili manje asocijativnih oblika koji odabiru detalje u mjeri u kojoj se minimizira njihova povezanost. S druge strane, njegove figure su također suptilno stilizirane, s monumentalnim osjećajem u pažljivoj izgradnji odnosa masa.

Piše:  mr. Maja R. Miladinovski, magistra vajanja

Maja R. Miladinovski – NOVE PERSPEKTIVE

Maja R. Miladinovski

NOVE PERSPEKTIVE

[PRIOPĆENJE]

Naprosto me raduje da je nakon duge šutnje  likovna scena počela pomalo  oživljavati. Kao da smo ovo predugo čekali; trajao je neki period šutnje sa umjetničke strane. Na likovnoj sceni u Makedoniji odvile  su se dvije nove izvanredne izložbe.

Prva se pojavila  početkom lipnja pod nazivom  ‘’FRAGMENTI’’  autorice Dragice Risteska, akademske slikarice iz Makedonije.

[isječak iz izložbe FRAGMENTI]

Izložba je bila dosta posjećena i može se reći da se imalo puno toga za vidjeti.

Autorica je  ideja i koncept izložbe  razradila dosta precizno i nadasve zanimljivo.

Igra sa spektrom boja koji je sama autorica  izabrala,  je nadasve izvanredan upravo zbog pokušaja  slika postane što bliža gledateljima

“Fragmenti” je nadahnuta izložba.

Autorica izložbe sama kaže:

“Nadahnuće nalazim u lokalnom okruženju, ali i na mnogim putovanjima širom svijeta. Boja je moj alat koji mi daje priliku da zabilježim  ljepotu prostora koji je na  trenutak zaustavljen. Moj cilj je osvojiti ljepotu urbanih i ruralnih krajolika, zgrada i gradova, mističnih prozora u svjetlo, zagonetne vodene fluktuacije, djeliće starih zidova, složenost i ljepotu prirodnih tekstura i slojeva koji se preklapaju u kompozicijama stvarajući dimenziju.”

“Fragmenti” je projekt apstraktnih djela napravljenih u tehnici akril na platnu. Autorica radi na ovim slikama posljednje dvije godine, koje su dio njezinog posljednjeg ciklusa. To je inspirirano nebrojenim ulomcima, ostacima, sjećanjima, sjenama, odrazima koje  pronalazi u svakodnevnim predmetima, brojnim urbanim i ruralnim krajobrazima, zgradama i gradovima, mističnim prozorima, složenosti i ljepoti prirodnih tekstura i slojeva koji se preklapaju u sastavu stvaranja određene dimenzije.

U sklopu novih perspektiva valja istaknuti  i izložbu autorice  Mikice Trujkanović u Kulturnom centru mladih, koja je  privukla veliku pažnju publike.

 

[isječak iz izložbe “Oda za vas / ili Ljubav”]

 

Ovu izložbu je autorica nazvala “Oda za vas / ili Ljubav”, a u prikladnom tekstu kustosica, koja autoricu opisuje kao “snažnu i strastvenu slikaricu”, podsjeća da je nakon duge stanke čistog slikarstva autorica odlučila vratiti se samo i jedino na velikom format platna  i boji.

Piše: mr. Maja Raleva Miladinovski, magistra vajanja