Madona, Doručak na travi, Remarque i visoke štikle

Madona, Doručak na travi, Remarque i visoke štikle

[esej]

Nekih davnih mladih godina moj se ukus zaustavio na impresionistima, a kako mladost zna biti isključiva, sve drugo gleda površnim okom, jer u oduševljenju jednim, ima malo mjesta za drugo. I kad sam se konačno te daleke godine našla u Louvreu, kratko su moje oči upijale slike onih koje sam samo cijenila i hitale onima koje sam ljubila. Čak sam i kraj velikog Leonarda, tog pionira visoke renesanse,  ostala tek nekoliko trenutaka, više začuđena dimenzijama Mona Lize, nego zadivljena  onim što gledam. Moje nestručno oko površno gleda tek vanjsku ljepotu i više se oduševljava drugim ženskim portretom velikog majstora – Madonom u špilji.

 

madona.JPG

Možda mi se slika svidjela, jer  prikazuje tri generacije jedne obitelji, a ja takve obitelji volim, jer bogat je osjećaj kada se u kući motaju i djeca i starci, a možda me je privukla atmosfera spokoja, blage linije,  magličasti tonovi, ili  Madonino lice, djevojački prisno. Baka Ana, (i moja se tako zvala) kći Marija i mali Isus. U pozadini anđelak izvučen iz imaginacije, ali vidljiv pa majka i dijete pokazuju kažiprstom na njega.

Počele su me žuljati sandale s visokim, tankim potpeticama jer hodnici su dugi, dvorane beskrajne, a nerazumno visoke štikle kupljene tak jučer.

Konačno – sala s impresionistima. Slike vise na zidovima, a po sredini  sale nekoliko divana, u mom sjećanju, mekanih, kožnih.  I tako sjedoh pred Maneta, opet zapanjena dimenzijama slike  „Doručak na travi“. Diskretno iz torbice izvadim jabuku, osvrćem se da netko ne vidi da je moja strasna želja pojesti doručak uz tog tipa Maneta pa se pridružim Manetovom doručku.

m2.JPG

 Prikaz je gotovo u prirodnoj veličini. Dva bradata tipa u tamnim odijelima komotno su se izvalila na travu, u pozadini slike jedna je žena zadigla laganu haljinu i rashlađuje se u potoku, a u prvom planu sjedi bijela, naga žena raskošnih oblina.  Čini mi se da sjedi na vlastitoj haljini koja joj se jednim krajem omotala oko noge. Imaju pravo likovni kritičari koji kažu da je prikazana prilično plošno, ali je  upravo taj način slikanja direktno šalje u naše oko. U očima današnjeg europskog gledatelja   nema u toj slici ničeg vulgarnog, ničeg opscenog, ali u vremenu kada je nastala, izložiti je, bilo je hrabro.  I od umjetnika i od modela. Smatra se da je slika Manetov slikarski manifest, pobuna protiv akademizma, salonske umjetnosti i njezinih strogih, akademskih pravila, jer slika mora biti slika samo po svojoj umjetničkoj biti. Da je to učinio namjerno, svjesno i buntovno  govori činjenica da je cijeli motiv, kompoziciju slike, preuzeo s  bakropisa Marcantonija  Raimondija „Parisov sud“, uz sitne varijacije. Ako pogledamo donji,  desni ugao bakropisa, lako ćemo uočiti da položaj figura odgovara položaju Manetovih figura, samo što su ovdje sve figure nage, ali to ne smeta građanskom moralu, jer figure predstavljaju božanske likove, a odavno je poznato da guod licet Iovi, non licet bovi. 

m34.JPG

Ljudi su uvijek suprotstavljali svoja mišljenja, institucije su nastojale svoje mišljenje okameniti, prikazati kao jedinu vrijednost koja mimo njih ne može egzistirati, pa su krenuli i napadi na Manetov stil.  Esej kritičara Ernesta Chesneaua „École des Beaux-Arts“ preporučivao se studentima kao tekst kojem valja vjerovati.  Snaga institucionalnog autoriteta suprotstavila se autoritetu slobodnog stvaranja. Ako vam se slika ne čini posebnom pa se pitate po čemu se ona izdvaja od slika ostalih impresionista, dovoljno je reći:“Po tome što je otvorila vrata. Po tome što je bila prva.“

Onda se u trenutku sjetim Remarqea,  izgnanika  iz Trećeg Reicha kojeg su proganjali jer mu je prezime, naopako čitano (Kramer)  navodno židovsko, pa je ona nacistička kreatura, koja je na tajanstven način šarmirala cijeli jedan, navodno, racionalan narod,  dala paliti njegove romane, jer se autor na vrijeme sklonio. A bio je Remarque ovdje, sjedio baš na ovom divanu stvarajući   Kerna i Rut pa ih smjestio u  roman „Ljubi bližnjega svoga“.  U tom romanu oni se  također nalaze u ovoj prostoriji, upijaju ove slike, koje u jednom trenutku nisu bile dobrodošle, a sada im se vrijednost priznaje. Bez domovine, dokumenata, prognani i jadni, imaju samo svoju ljubav i umjetnost  koja im na trenutak pruža  zaklonište i spokoj, daleko od straha, samovolje i obespravljenosti.  Sjećam se Remarquove riječi  da su svi ti velikani umjetnosti bili europski emigranti, gonjeni, ismijavani, izgladnjeli, ignorirani, bijedno živjeli i bijedno umrli – ali pogledajmo što su stvorili! Kulturu svijeta.

Prvi korak izlaska iz muzeja podsjeća da sandala žulja. Nitko me ne goni pa skidam sandale i hodam bosa. Pariz mog vremena se ne osvrće, ne smeta mu sloboda, nema začuđenih pogleda. Samo poneki osmijeh. A Remarque, čije su romane nacisti spaljivali, hoda sa mnom i čini mi se da se da se i on smiješi.

Piše:Marija Juračić

Advertisements

Samostalna izložba Eugena Varzića

 

[kritički prikaz]

Izložba se otvara u utorak 21. svibnja 2019. u 19 sati u Galeriji Laval Nugent (Vodnikova 4, Zagreb). Riječ je o jednoj u nizu putujućih izložbi kojom Eugen Varzić predstavlja svoj novi ciklus radova. Putujuća izložba je započela u umjetnikovom rodnom Đakovu u sklopu ovogodišnje Noći muzeja, nastavlja se izložbom u Zagrebu nakon kojeg putuje u Šibenik, Slavonski Brod, Motovun i završava gostovanjem u Pakracu krajem godine.

Samostalna izložba Eugena Varzića

Nakon izlaganja na eminentnim žiriranim bijenalnim i trijenalnim izložbama poput 4. bijenala slikarstva u HDLU, 18. triennala hrvatskog slikarstva Plavi salon u Zadru i 8. hrvatskog triennala akvarela u Slavonskom Brodu, Eugen Varzić se predstavlja samostalnom izložbom u Zagrebu na kojoj će posjetitelji premijerno moći vidjeti tri posve nova rada u ciklusu “Ludus”. Slikarstvo Eugena Varzića obilježeno je kontinuiranim istraživanjem, eksperimentiranjem i razvojem. Nerv koji uvijek propituje, te tjera i gura umjetnika prema naprijed rezultirao je novim radovima objedinjenim pod nazivom Ludus. Ime karakterizira osjećaj prisutan prilikom stvaranja – trenutka unutar kojeg je slikarstvo Eugena Varzića doseglo stupanj kada slikanje postaje užitak, a igra proces u vremenu. Tematsko područje i dalje ostaje isto – svijet figuracije s motivima ljudskog lika u formi portreta ili autoportreta, no pristup u obradi motiva i sadržaja se značajno mijenja. Svaka slika postaje slika-koncept, te svojom snagom može stajati samostalno u prostoru, neovisno od drugih djela nastalih u istom periodu. Svaka slika je istovremeno traganje, propitkivanje i zauzimanje stava.

Samostalna izložba Eugena Varzića

O izložbi:

Novi radovi svojevrsna su dijagnoza naše stvarnosti. Eugen Varzić pažljivim promatranjem, velikom prodornošću i bogatom imaginacijom bilježi stanje čovjeka i vremena. Prvi rad koji je nastao kao slika-koncept je “Andragathia”. Kako sam umjetnik ističe slika prikazuje lice Europe danas. Počevši od grčkih i rimskih ideala na kojima počiva kultura, filozofija i umjetnost Zapadnog svijeta, preko devastacija, pa sve do moralnih prodaja i degradacije ljudskog bića kada smo svi postali roba za zamjenu ili što bolju prodaju sažeto je u licu kojim dominira prodoran pogled s izmjenjujućim emocijama strasti, gnjeva, hladnoće i otriježnjenosti proživljenim. Portret direktno, fokusirano i trezveno komunicira s promatračem pritom u potpunosti negirajući izbrazdano i okrvavljeno lice s kojeg kaplje pulsirajuća krv. Bijela maska pojačava dojam hladnoće, te dodatno ističe ogoljeni pogled. Oči zrcale našu prošlost, a potencijalno i našu budućnost kao pojedinca, zajednice, nacije ili u konačnici cjelokupnog čovječanstva. Nijemi krik prisutan je u još jednom zamaskiranom autoportretu pod nazivom “Asshole”. Lice utjelovljuje psihološku evokaciju svih osjećaja i duševnih stanja jednog naroda. To je bol i razočaranje ljudi koji odlaze, ali i snažna kritika sustava, društva i politike koja polako, ali sigurno vodi do samouništenja vlastite države. Nije riječ o drami koja se raspršila na sve strane, već o ekspresiji koncentriranoj u duši pojedinca koji nosi breme cijelog naroda. Osjećaj svjesnosti situacije i nemogućnosti mijenjanja realnosti na bolje mučnija je od bilo kakvog fizičkog maltretiranja. Za vrijeme fizičkog nanošenja ozljeda pojedinac se može mentalno isključiti, ali kada stanje izjeda čovjeka iznutra, psihička bol veća je od bilo kakve fizičke boli. To stanje potvrđuje nevjerojatno snažan izraz lica zamaskiranog u hrvatski nacionalni simbol. Iskrenost koja prožima svako djelo Eugena Varzića u vizualno i emocionalno snažnim kritikama društva ne podržava očajavanje, već poziva na djelovanje, a svako djelovanje počinje s idejom, promišljanjem ili reakcijom. U suprotnome, indiferentnost je najočitija potvrda izgubljene bitke.

Ostajući u području figuracije i realističnih prikaza Eugen Varzić ponovno otkriva ono što nikada nismo znali ili nismo imali hrabrosti uočiti. U bilježenju vidljive i psihološke stvarnosti bitan je proces koji oslobađa i potiče na nove načine izražavanja. Nerv koji ne da mira i stalno tjera dalje poduprt istinom i novostečenom slobodom, te sigurnošću u izričaju otvara cijeli dijapazon novih mogućnosti.

Samostalna izložba Eugena Varzića

U trenutku u kojem je tehničko savladano, a um zreo i oslobođen barijera, započinje igra koja ustupa mjesto ekspresiji tj. ogoljivanju duše u svim njezinim aspektima. I to bez suzdržavanja, kalkuliranja i ustručavanja. Radovi Eugena Varzića sadrže i dobro i loše, lijepo i ružno, sreću i tugu, pohvalu i kritiku, te nadu i beznađe. Umjetnik interpretira svijet iskreno, intuitivno i slobodno. Kontinuiranim radom i razvojem nastoji potaknuti emociju ili reakciju koja ima učinak na pojedinca, zajednicu, svijet. U svojoj namjeri dolazi do samih granica brutalnosti, rušeći povremeno i moralne barijere. Uzdrmati čovjeka tj. potaknuti i najmanji titraj duše daje smisao cjelokupnom djelovanju.

Samostalna izložba Eugena Varzića

O autoru:

Eugen Varzić diplomirao je na slikarskom odjelu Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci 1999. godine. Izlagao je na trideset samostalnih izložbi, te na više od stotinu skupnih u zemlji inozemstvu. Za svoj rad više je puta nagrađivan. Vodio je razne umjetničke projekte, te surađivao na međunarodnim likovno-umjetničkim projektima. Likovno se usavršavao u Madridu kod Eloy Moralesa i Antonio Garcia Lopeza. Njegovi likovni radovi nalaze se u mnogim javnim i privatnim prostorima, u privatnim zbirkama širom Hrvatske i svijeta, kao i u sakralnim prostorima.

Uvršten je u leksikone i vodiče moderne i suvremene umjetnosti u Italiji i Španjolskoj. Njegov rad je predstavljen na svim relevantnijim skupnim izložbama u Republici Hrvatskoj kao što su Bijenale slikarstva, Trijenale autoportreta, Trijenale slikarstva – Plavi salon i Trijenale akvarela. Duži niz godina sudjeluje u humanitarnim aukcijama slika. Povremeno se bavi dizajnom, ilustracijom i izradom slikovnica, vođenjem likovnih radionica i individualnih likovnih poduka budućih studenata visokih umjetničkih škola.

Na prvoj TEDxPula konferenciji u Istri održao je govor pod nazivom Umjetnost kao disanje.
Kao slobodni umjetnik živi i stvara u Istri, Hrvatska.

web stranica: http://www.eugenvarzic.com

 

Izložba ostaje otvorena do 4. lipnja 2019. godine.

 

Izvor: Ludvig dizajn

Maja Raleva Miladinovski- izložba ART CODE MAJDANPEK

59706754_2250299271891358_6179193328773365760_n

[kritički prikaz]

 Prva asocijacija za projekt ART COD povezana je sa svakodnevnim životom. Kako bi izbjegla monotoniju od lista papira otisnutog u crno-bijelo, uradila sam svoj umjetnički kod – Projekt, nadahnut i blisko povezan s ovim kodiranjem, ali i s primjesama jednog odabranog spektra boja koje će pojedinca izdvojiti kao takvog, razbijajući klišeje. Na tu temu, postavlja se  sljedeće pitanje:

“Odakle je sada ovaj kod?”

 

 

Ako bolje ispercipiramo s ljude, stvari, namirnice i još mnogo toga, možemo uvidjeti da smo svi rođeni i da je sve stvoreno s nekim obilježjem. Svakako, iznenađujuće je saznanje koliko smo međusobno povezani jedni s drugima i istovremeno neovisni, dok je ta povezanost  putem apliciranja određenog koda na podlogu koja inicira rađanje iz svakog komada povezuje novo sa starim. Povezanost  tih dviju osoba ukazuje na to da oni još uvijek žive u jednom stoljeću gdje smo mi sve samo broj   t.j. pojedinci / stvari, jednom riječju, svedeni na 1 i 0. Svaka se osoba začinje i rađa pod određenim kodom – neizbježnim DNK, kodom za koji nismo svjesni kao i oni koji su ga otkrili. Kada ste rođeni dobivate prepoznatljivu značajku – svoj kod.

 

 

Kada se prvi put vidi, ARTKOD je zanimljiv kao umjetničko djelo, a kada se malo detaljnije pogleda, pomišlja se na vizualno samopoštovanje i pamćenje koje potiče cijela priča i uzima zamah koji se nevoljko nameće našim životima. Iz toga dolazi razmišljanje o stvaranju ARTKOD-a, koji se obrađuje u novoj eri modernizacije, gdje je sve kodirano i neizbježno povezano  s ljudskim rodom, a sastoji se od 1 i 0. Na svakom prikvačenom komadu dio je predstavljena neka stvar ili živo biće koje je u samom začetku razvoja, dobivajući tako  i svoj broj, u slučaju – kod, kao umjetnički, grafički element, dijelom povezan s ostatkom u jednoj niti, dijeleći sličan dizajn kao značajku. Ova povezanost  potiče da svaki dio  odigra svoju ulogu u barkodiranju.

 

Piše:  mr. Maja Raleva Miladinovski, magistra vajanja

Izložba – Andrea Stanić “Bezvremenski put boja”

bezvremsni put boja.PNG

[priopćenje]

vrijeme: 10.05.2019. u 18 sati
mjesto: Galerija Kristofora Stankovića, Ul. Sv. Ćirila i Metoda 5, Zagreb

Izložba se može pogledati od 13.05. – 16.05.2019 od 10:00 – 22:00 uz prisutnost umjetnice od 15:00 – 20:00

Andrea Stanić rođena je u Rijeci 1974.godine gdje živi i radi. Slika od kad zna za sebe.Samouka je,učila je iz knjiga o umjetnosti i slikanju,a puno su joj pomogle kritike i savjeti slikara iz njenog zavičaja.Slika tehnikom ulja na platnu,a motivi su joj raznoliki;primorski pejzaži,figurativa i apstrakcije koju obožava jer voli “kistovnu” slobodu izražavanja te smatra da svaka slika ima svoj individualni karakter te da na taj način slika privlači gledatelja i uvlači ga u svoju slikarsku čaroliju. Čak i rijetko daje naziv slikama jer smatra da to samo po sebi predstavlja neki vid ograničenja.Za nju umjetnost je zanimljiva tek kad stojimo ispred nečega što ne možemo objasniti u potpunosti.Održala je više samostalnih izložbi,te je kao likovna urednica ilustrirala dvije naslovnice romana. U budućnosti teži internacionalnom predstavljanu svojih slika,konstantnom stvarnju novog te je ponosna što njene slike krasne mnoge prostore.

radovi.PNG

Prenosi: Ludvig dizajn

Skupna izložba slika “Igra boja”

Najava-izlozbe-igra-boja.jpg

[osvrt]

Autori:

Anita Kunić, Mia Behtan, Danica Kuštrak, Zvjezdana Žužić, Merima Popara, Andrea Stanic, Maja Raleva-Miladinovski, Veseljka Kos, Emina Jaić, Vera Antolić, Doroteja Meštrović, Verica Kovač, Branka Zobenica, Liba Peršinović Levi, Zoran Hercigonja, Darko Kovačević, Vlatka Bauer, Ana Prenc Gabriš, Kamelija Salopek, Jasmina Dujmić, Nives Pavišić, Snježana Mayer, Barbara Špiljak Presečki, Đurđica Pirkić, Snježana Bilandžić, Snježana Šebalj, Katarina Knezović, Janica Šterc, Irena Sara Mraz, Tončica Mazić, Ljubica Prica-Tomaš

Osjećajno i razumno (emocionalno i intelektualno)

Jedan od brojnih pristupa doživljavanja i tumačenja umjetnosti jest i taj dualitet koji je prisutan kako u likovnim, tako i u glazbenim i ostalim vrstama izražavanja ljudskog duha…
Zadamo li djetetu intelektualni zahtjev: vuci (crtaj) polagano što ravniju i dužu crtu; dijete u dobi od 3-5 godina se trudi… Neka ga netko drugi zovne, otvori i zalupi vratima ili se što drugo bučno dogodi, ta dječja linija automatski gubi svoj pravocrtni kontinuitet.
– Poput seizmografa…
– Brije li se odrastao muškarac britvom, u takvoj situaciji obavezno se poreže
– Nemir, uzbuđenost, uznemirenost, slična stanja i osjećanja, usporavaju, koče i ne dozvoljavaju dovoljnu prisebnost i razumni (intelektualni) pristup
Umjetnosti, kako glazba tako i slikarstvo, pluta i varira u tim krajnostima, između jednog i drugog… Najtipičniji primjeri u slikarstvu su Van Gogh za osjećajno i Paul Cézanne za razumno (emocionalno – intelektualno). Adekvat su u glazbi Beethoven i Mozart.
Van Gogh slika u erupciji svojih uznemirenja što se odražava kroz sredstva kojima se izražava: olovka, ugljen, pero, trstika, kist… Svi su potezi nemirni, vijugavi, osim onih koji su jako kratki (npr. u slučaju korištenja trske koja onemogućuje dugačak potez – liniju…). Slike su mu ishodište (post mortem) za stil ekspresionista.
Paul Cézanne pristupa slikanju racionalno, razumno, intelektualno, sistematski, analizirajući, raščlanjujući, tumačeći da se oblici u prirodi mogu svesti na kuglu, stožac i valjak… Polagano, duboko analizirajući, slika mrtve prirode, pejzaže, žanr slike primjenjujući stavove svojih pravila u kompozicijama analitički razvaganim s jakim naglaskom na raspored i intezitet boja… Ishodište kubizma…

Osvrt je napisao prof. Nedeljko Tintor

Otvorena izložba i predstavljena monografija umjetnika Velebita Restovića

[priopćenje]

 

 

Izložba splitskog slikara Velebita Restovića svečano je otvorena u utorak, 5. ožujka, u Sveučilišnoj galeriji „Vasko Lipovac“. Uz izložbu je predstavljena Restovićeva monografija koja je u cijelosti financirana sredstvima Grada Splita te dolazi kao potvrda ovom sjajnom, samozatajnom slikaru nakon pola stoljeća umjetničkog rada.

Na otvorenju izložbe nazočnima se u ime Grada Splita obratila Ivana Viđak Bjedov, voditeljica Odsjeka za kulturu. Potom je pozdravnu riječ održao  prof. dr. sc. Dragana Ljutić, rektor Sveučilišta u Splitu, istaknuvši važnost i ljepotu ovakvih likovnih prigoda koje će se nastaviti i u budućnosti pod okriljem splitskog sveučilišta. Nakon iskazane dobrodošlice i čestitke slikaru rektor je izložbu i otvorio. 
Za monografiju je zaslužan autor Igor Brešan, koji priziva splitske slikare koji su svojedobno zadužili kulturni život, a u posljednje su vrijeme pomalo zaboravljeni. Nevjerojatan je podatak kako Restović u Splitu gotovo da i nije imao samostalnu izložbu. Poštovanje i ugled koji Restović ima u našem gradu potvrdili su svojim dolaskom brojni uvaženi kolege sa splitske likovne scene (J. Botteri Dini, P. Jakelić, K. Hraste, S. Ivanišević i drugi). 

Izložba postavljena u Sveučilišnoj galeriji „Vasko Lipovac“ manja je retrospektiva koja donosi izbor od 28 Restovićevih djela nastalih u razdoblju od sredine sedamdesetih do danas. 

Izvor: Sveučilišna knjižnica u Splitu

 

„SLOBODA BOJA“- prodajna izložba slika i skulptura

pozivnica-sloboda-boje

 

vrijeme održavanja: 08.03.2019.

mjesto: Galerija Mjesnog odbora Maksimir, Barutanski breg 5, Zagreb

 

[Esej]

lzložba skulptura i slika pod radnim imenom „Sloboda boja“ ne može biti doslovno (u potpunosti)  semantički shvaćena racionalnim diskursom. Naime sloboda se „oslobodila“ semantičke forme naziva i prerasla u  temperamentne varijacije oblika i forme neograničene tematom i motivom. Umjetnici su izložili karakterno tkvio  svrhe svojih skulptura i likovnih uradaka.  Očekivalo bi se pod pojmom „Sloboda boja“ kontinuirani brodolom i otimanje kontroli u jarkim i izrazitim  tonovima te razbarušenim i pobunjenim teksturalnim odbljescima. Rafinirane i skladno dotjerane  slike su osvjetlile  istinjski pojam slobode boja u svijetlu isticanja harmoničnog strujanja, a ne  sebičnog ili dominantnog  destruiranje estetike u pojmu slobode.  U slobodi boja slikari i skulpturisti skladno su i nenametljivo prezentirali manje očekivanu verziju tog semantički očekivanog pojma. Od realističkih prikaza i replika do ekspresivnih krajolika i morskih pejzaža, slikari su oteti vlastitim motivima zaobišli ludičnost lepršavog tkiva „opasne“ i „ranjive“ slobode. Skulpture iako minimalističkog prikaza, okupirale su dojmove u istoj mjeri kao i slike svojom živošću i pokretljivošću.  Pojam „Slobode boje“ u manjoj se mjeri odnosi na njih u odnosu na naočigled  dominantiji  dio izložbe ( dvodimenzionalni likovni radovi: slike). Unatoč tome, skulpture su  uspjele  izjednačiti dojmove u recitalu slojevitosti prikaza. No slobode u skulpturalnom dijelu izložbe nije nedostajalo.  Sloboda motiva, poruke, prostornosti oblika treće dimenzije, dovoljno su dočarali izvrsnost i slojevitost pojedinog autora. Kombiniranjem više likovnih umjetnosti unutar jedne izložbe (slikarstva i kiparstva), postignut je slojevit i harmoničan prijelaz dvodimenzionalnog i trodimenzionalnog kadriranja.

 

Piše: Zoran Hercigonja

Izložba slika Marije Matić “Sama”

Izložba slika Marije Matić “Sama”

 

[priopćenje]

U zagrebačkoj galeriji Kranjčar do 05.veljače može se pogledati izložba slika akademske slikarice Marije Matić „Sama“.

G.Kranjar.jpg

“Dosadašnji slikarski i crtački opus zagrebačke umjetnice Marije Matić karakterizira dosljednost s jedne te raznolikost ili raznovrsnost s druge strane. Dosljednost se, dakako, iskazuje u odabiru motiva (portreti ili autoportreti) i podloge (papir), a raznolikost i raznovrsnost u formatima (variraju u rasponu od velikih pa do minijaturnih) kao i u autoričinoj sposobnosti uvjerljiva dočaravanja široka spektra emocija, raspoloženja ili psihičkih stanja posredstvom naslikanih ljudskih lica. 
U osnovi Marijine slikarske poetike Marije Matić nalazi se ekspresionizam.” kaže među ostalim kustos Vanja Babić. Izložba je znakovito nazvana Sama, što asocira autoričinu okrenutost samoj sebi, svojevrsnu introspekciju.

Donosi: Ludvig dizajn

izvor: https://www.ludvig-designe.com/novosti-iz-kulture/1264-izlozba-slika-marije-matic-sama

Marija Juračić-MOTIV KRISTA U SLIKOVNO PJESNIČKOM DIJALOGU MARINA BOBANA I MARIJE JURAČIĆ

MOTIV KRISTA U SLIKOVNO PJESNIČKOM DIJALOGU  MARINA BOBANA I MARIJE JURAČIĆ

 

[Esej]

 

Slikar je pročitao pjesmu i dvije su se vizualne predodžbe sukobile u njegovom umu. Jedna svečana, bogata, ispunjena glasnim klicanjem, raskošnim dvorenjem, divljenjem razdragane mase, a druga skromna, tiha, tužna slika osamljenog čovjeka. Refleksija je to istog motiva u različitim percepcijama.

 

AKO BUDEŠ MEĐU NAS DOLAZIO

Ako budeš među nas dolazio
ne čini to ovjenčan sjajem
uzvišen i moćan jer sva će vrata
za tebe biti otvorena.
Ulice će mirisati na smirnu i tamjan
zlato neće biti dovoljno dobro
da te podvore.
Rub tvojeg skuta će cjelivati
a pogledi će biti smjerni.

Ako budeš među nas dolazio
dođi neznan, bos, bijedan i gladan
zemljom zaprljan. I pruži ruku svoju
ne da blagosloviš, nego da išćeš.
Okrenut će se glave od tebe.
Ni drvene zdjele, ni svetoga grala
ni mjesta počinka, ni osmijeha čovjeka.

Čovjek će dizati oči nebesima
ali tebe u čovjeku neće vidjeti.

 

ć

 

Nastala je slika. Odnekud, iz neke daleke dimenzije stigao je On. Njegova je veličina naznačena dimenzijom lika u obrnutoj perspektivi. Udaljen od oka gledatelja, ne gubi na veličini. Iz tame vjekova izranja sa Suncem na ramenu. Takvog ga vide, takvog očekuju, takvome se raduju.

A on zna što znači biti nemoćan, jadan i bijedan, sam, proganjan i odbačen. Zato ne živi u tami vjekova, u zlatu građevina i oholosti bogatstva. Skutrio se u srcima ljudi, tamo gdje je toplo, gdje se svoje dijeli, gdje se ne žudi za imanjem. Trnovita kruna razvukla se cijelim područjem i oštro razdvaja svjetlo od tame.

Fascinira me malena figura čovjeka koja prolazi svoj Križni put. Korača polako prema svjetlosti. Ništa sa sobom ne nosi. Sve što ima u njemu je. Urezano u srce, koje se tijekom života punilo dajući se. I opet je slika pobudila misao i pitanje direktno upućeno Bogu: „Zašto? Zašto si mu dozvolio da krene tamo gdje ga čeka pogibelj? Što je to podržalo misao da bi među ljudima mogao uspjeti? Je li pogled na nevinost ljudske djece potaknuo nadu?

PRIRODAN ODGOJ

Kada si svog sina

poslao na Zemlju

znao si da misija

ne može uspjeti.

Znao si što ga čeka u obličju čovjeka. Vidio si svu patnju

i bol, sumnju i jad, porugu rulje, izdaje smrad. Pustio si ga

među ljude, da mu sude bezdušno, strašno. Zazvao te svojim

zadnjim dahom.

Mogao si krvnike

ubiti samo jednim

mahom. Ali nisi

se umiješao. Čašu

žući sam treba piti

zablude svoje u prah

razbiti. Znati naći

staze u vječitoj borbi

šarene varke u đavoljoj torbi.

Druga slika Marina Bobana postala je tamna, retrogradna. Nestaje lice, tamni se prostor proširio. Sve se razlijeva i rastače. Pramenovi svjetla probijaju krunu od trnja i čini se da svjetlost uzmiče. Podsjeća na pomrčinu Sunca i uzvik: ”Eli, Eli, lama sabahtani”. “Bože, Bože, zašto  si me ostavio?“ Nije li pomrčina Sunca, neobična za datum u kojem se zbila, bila znak čovjeku koji pati za druge? Teku neke mutne vode postojanja, pročišćuju se i vraćaju izvoru. Sve je krug, uzrok i posljedica, sve što negdje nastane, drugdje se reflektira. Tu leži odgovor na pitanje, to priča ova slika.  

 

č

S ISUSOM PO DOLINI

Isuse moj, ne možeš s tim plaštem među ljude
dat ću ti moga brata traperice
i njegove martensice
majica će ti ova dobra biti
tetovažom lažnom, rane ćemo skriti.
.
Nećemo uzeti taxi. Nećemo projuriti.
Poći ćemo u dom u kojem djeca su sama
već odavno u njemu ne stanuje mama.
Ti ćeš im na kapke utisnuti san
da im traje taj jedan cijeli dan.
.
I priču ćeš jednu čuti od starice na mostu
što tiho sjedi i svoju ruku pruža
zaplijenjena kuća, a sama, bez muža
bez sina što odabra put samoubojice
da ne gleda jad domovini u lice.
.
I pokazat ću ti vile velebne i jahte
bahatost silnih i malenih jade
sve se ima kad se bijedi krade.
Raskošna je kod nas njiva crnog stvora
a ljudi već misle- tako biti mora.
.
Na kraju ćeš sa mnom, k’o s pjesnikom Šopom
u krčmu sići, dobro će nam doći
uz crno vino i pjesmu pijanca otjerati nakaze
te svakodnevne noći.

 

ktr.PNG

Još je jednom prolivena krv čovjekova. Ovaj put prolio ju je kopljem vojnik  Cassius Longin. Kapljice vina iz kaleža, pretvorene u krv,  lete u krug i šire se u vječnost. Misija je završena. Otkupljeni su grijesi čovječanstva. Je li vrijedilo? Pokušavam naći odgovor u Kristovom pogledu. Hipnotičan je taj pogled. Fascinira. On vidi nešto što običan smrtnik ne može vidjeti. U njemu čitam: Ja sam put, istina i život” i “Ja sam početak i kraj”. I nisu početak i kraj suprotne točke jednog pravca. One su jedna točka istoga kruga. Jer sve ima uzrok i posljedicu i sve se vraća svom ishodištu.

Slike Marina Bobana naslikane su akrilom na lesonitu.

 

Napisala:Marija Juračić

Zoran Hercigonja-Samostalna izložba Zdenke Vrabec

Samostalna izložba Zdenke Vrabec

vrijeme: 15.12.2018 u 18 sati
mjesto: prostorije Križevačkog likovnog kruga, Zakmardijeva 5, Križevci

[kritički prikaz]

 

Zdenka-Vrabec1.jpg

 

U naizgled naivnim motivima radovi kombiniranih tehnika: akrila, ulja i suhog pastela, zajedno otkrivaju  tankoćutne  koloritetne  zanose. Odmjerenost i ravnoteža u slikarskom opusu Zdenke Vrabec odiše prije svega dobrohotnošću tonova i poteza kista. Česti motivi cvijeća u vazama od raznovrsnog materijala dočaranog pretežito uljem na platnu, teže perfekcionizmu realističkog pravca likovne umjetnosti. Čistoća tonova i poteza, glavni su znamen umijeća slikarice  Zdenke Vrabec.  Projekcija vlastitih emocija, misli i odraz  nejasnih  internih pobuda podjednako originalno  otiskuju svoj znamen ucrtan na platnu ili na papiru.  Jasno je kako je autorica prenijela sav svoj umjetnički senzibilitet u  stilistički oblikovan karakter radova  u bilo kojoj tehnici. U motivima cvijeća i udaljenim pejzažima, dominira izričito jasan poklič za čistoćom i bistrinom. Jasne i artikulirane linije  te obrisi panorama iskazuju ne samo potrebu za  perfekcijom nego i simetrijom univerzuma. Umijeće i višegodišnji rad slikarice  Zdenke Vrabec  kristalizira se kroz  savršenstvo ovladavanja  tehnikama i oblicima. Podjednako dobro ovladavanje tehnikama ulja na platnu, akrila i suhog pastela rezultat je predanosti slikarskom pozivu i talentu. U ponavljajućim motivima pejzaža i cvijeća, radovi Zdenke Vrabec uvijek privlače pozitivne misli u općenitom smislu i  u estetici lijepog i ugodnog.

 

Piše: Zoran Hercigonja


ZDENKA VRABEC

Rođena je 1954. godine u Koprovničkoj Reki kod Koprivnice. Odrasla , školovala se i radila u Križevcima. Ekonomistica po zvanju sada u mirovini.Ljubav sa crtanje i slikanjem iskazuje od najranije mladosti, osobito u osnovnoj školi kada njen interes i talent za crtanje i slikanje otkriva tadašnji prof. Dargutin Ančić, koji njene radove šalje na dječju izložbu u Indiju.Tokom daljnjeg školovana, zaposlenja, osnivanjem obitelji,slikanje bude potisnuto drugim prioritetima, ali ljubav za slikanjem uvijek je bila prisutna tu negdje . Odlaskom u mirovinu  ta ljubav i želja se ostvaruje, kada se aktivnije počinje baviti crtanjem i slikanjem. Uključuje se školu crtanja i slikanja pri Pučkom otvorenom učilištu u Križevcima. Tečaj crtanja završava kod dr. Balog Zdenka, a tečaj slikanja kod prof. Homen Zorana, kod kojeg se upoznaje sa svim slikarskim tehnikama i čarima slikanja i kada počinje samostalno stvarati. Aktivna je članica Križevačkog likovnog kruga (KLK-a), čija je predsjednica pet godina. Izlagala je mnogim skupnim izložbama KLK-a u Križevcima, Popovači, Varaždinskim Toplicama, Koprivnici, Ludbregu. Kao slikarici amateru, radovi su joj odabirani za izložbe i susrete likovnih stvaralaca amatera u organizaciji Hrvatskog sabora kulture. Rado sudjeluje na likovnim kolonijma, a i organizira pri KLK-u. Radi u realističnom stilu, s naglašenim kolorizmom. Slika različite motive od pejsaža, cvijeća, mrtve prirode, veduta, životinja, a prisutni su i sakralne motivi. Radi u svim svim tehnikama od olovke, pastela, akrila i ulja, ali najčešće akrilom i uljem na platnu.