Skupna izložba slika “Igra boja”

Najava-izlozbe-igra-boja.jpg

[osvrt]

Autori:

Anita Kunić, Mia Behtan, Danica Kuštrak, Zvjezdana Žužić, Merima Popara, Andrea Stanic, Maja Raleva-Miladinovski, Veseljka Kos, Emina Jaić, Vera Antolić, Doroteja Meštrović, Verica Kovač, Branka Zobenica, Liba Peršinović Levi, Zoran Hercigonja, Darko Kovačević, Vlatka Bauer, Ana Prenc Gabriš, Kamelija Salopek, Jasmina Dujmić, Nives Pavišić, Snježana Mayer, Barbara Špiljak Presečki, Đurđica Pirkić, Snježana Bilandžić, Snježana Šebalj, Katarina Knezović, Janica Šterc, Irena Sara Mraz, Tončica Mazić, Ljubica Prica-Tomaš

Osjećajno i razumno (emocionalno i intelektualno)

Jedan od brojnih pristupa doživljavanja i tumačenja umjetnosti jest i taj dualitet koji je prisutan kako u likovnim, tako i u glazbenim i ostalim vrstama izražavanja ljudskog duha…
Zadamo li djetetu intelektualni zahtjev: vuci (crtaj) polagano što ravniju i dužu crtu; dijete u dobi od 3-5 godina se trudi… Neka ga netko drugi zovne, otvori i zalupi vratima ili se što drugo bučno dogodi, ta dječja linija automatski gubi svoj pravocrtni kontinuitet.
– Poput seizmografa…
– Brije li se odrastao muškarac britvom, u takvoj situaciji obavezno se poreže
– Nemir, uzbuđenost, uznemirenost, slična stanja i osjećanja, usporavaju, koče i ne dozvoljavaju dovoljnu prisebnost i razumni (intelektualni) pristup
Umjetnosti, kako glazba tako i slikarstvo, pluta i varira u tim krajnostima, između jednog i drugog… Najtipičniji primjeri u slikarstvu su Van Gogh za osjećajno i Paul Cézanne za razumno (emocionalno – intelektualno). Adekvat su u glazbi Beethoven i Mozart.
Van Gogh slika u erupciji svojih uznemirenja što se odražava kroz sredstva kojima se izražava: olovka, ugljen, pero, trstika, kist… Svi su potezi nemirni, vijugavi, osim onih koji su jako kratki (npr. u slučaju korištenja trske koja onemogućuje dugačak potez – liniju…). Slike su mu ishodište (post mortem) za stil ekspresionista.
Paul Cézanne pristupa slikanju racionalno, razumno, intelektualno, sistematski, analizirajući, raščlanjujući, tumačeći da se oblici u prirodi mogu svesti na kuglu, stožac i valjak… Polagano, duboko analizirajući, slika mrtve prirode, pejzaže, žanr slike primjenjujući stavove svojih pravila u kompozicijama analitički razvaganim s jakim naglaskom na raspored i intezitet boja… Ishodište kubizma…

Osvrt je napisao prof. Nedeljko Tintor

Advertisements

Dječji svijet u likovnom i poetskom stvaralaštvu Ljerke Varga

Dječji svijet u likovnom i poetskom stvaralaštvu

Ljerke Varga

 

[osvrt]

Ljerka Varga, pjesnikinja i ilustratorica, veliki dio svog stvaralaštva posvetila je djeci. Oslikala je i osmislila tri slikovnice: “Šuma od bora”, “Priče iz vrta” i “Pustolovine mede od zelenog pliša“, a tehnikom akvarela ilustrirala je i knjigu priča  književnice Matilde Mance  „Grgurove priče“.        

Mladi bi roditelji trebali znati koliko je slikovnica važna za umni, emocionalni i estetski razvoj njihovog djeteta, za njegovu maštovitost, sposobnost izražavanja, socijalnu prilagodbu i spoznajnu širinu. U pedagoškom smislu, ona je važnija od animiranog filma. Ta prva djetetova knjiga razvija njegov interes za čitanje knjiga, a kako znamo, knjiga zabavlja, poučava, stvara iskustva koja inače nikada ne bismo mogli dotaknuti. Međutim, da bi dijete slikovnicu prihvatilo, ono postavlja neke zahtjeve od kojih ga ništa ne može odvratiti. Njegov uzrast još ne može uživati u pjesmama jednog Jesenjina ili slikama jednog Rembrandta, ali klica njegove potrebe za umjetnošću krije se upravo u slikovnicama.

Sve to osjetila je Ljerka Varga kada je 1989. godine na otoku Viru stvarala slikovnicu „Šuma od bora“ za svog unuka Denisa. Sve to zna dječja pjesnikinja i slikarica kada stvara nova djela za neke nove klince.

A klinci su u toj ranoj dobi puni emocija, očarani magijom igre pa lako zavole dobre, zanimljive likove i simpatijom prema njima razvijaju svoje socijalne vještine. Kako ne zavoljeti medvjedića ugodne zelene boje koji svečano, s crvenom leptir mašnom šeće raspjevanom šumom? I šuma pjeva stablima, žutim i smeđim jesenjim lišćem, preostalim cvijećem i visokom travom

Crtež je čist, medo stiliziran, mehanički pokret igračke prenesen je na ilustraciju.  Prikaz šume približen je realnom svijetu, a medonja je slikan načinom djeteta. 

med1.JPG

/Ilustracija “Medine pustolovine  idu dalje“/

 

Šuma me zove

 

Šuma me zove

dan je vedar svanuo

zove me lišće

što na

jesenjem vjetru treperi

i ptice što

slušaju jesen.

Šuma me zove

i staze njezine

jesen što kriju

u suhim travama

u grmovima napuštena gnijezda

i plodovi preostali.

 

Danas je dan za mene.

Svijet djeteta je omeđen rutinom roditeljskog doma, a slikovnica proširuje taj svijet i vodi ga u neke druge čarobne svjetove, budi njegovu radoznalost.

Simpatičan, lagano preplanuo medo povest će ga na plažu i u njegov jezični fond neprimjetno uvesti neke nove pojmove i jezične strukture. Ribice, morske zvijezde, ježinci, brodice i galebovi u pozadini otvaraju mogućnost zanimljivog razgovora roditelja  i djeteta.

 

m2.JPG

Kako je vesela i bogata sljedeća ilustracija malog mede! Iako boje ne vrište, čak bih mogla reći da su zagasito ugodne, akvarel djeluje živo, vedro, opušteno. Ima tu vode, šaša, rascvjetalih, visokih stabala i nekoliko detalja koje je medo preuzeo iz ljudskog svijeta komfora. Stolica je visoka, stvorena za odmor i dokolicu. Slika upravo vuče na razgovor odraslog i djeteta i time zadovoljava princip usklađenosti umjetničkog i pedagoškog, te   blagotvorno djeluje na sva djetetova osjetila, na njegovu imaginaciju i vokabular.

 

3m.JPG

 /Pustolovine mede od zelenog pliša/

Svrha slikovnice nije samo zabava djeteta. Ona treba, na djetetu primjeren način, zadovoljiti  razne pedagoške zahtjeve, poticati djetetovu znatiželju, usmjeravati ga da slobodno zapitkuje, bez straha da će ispasti smiješno. Je li kiša plava ili srebrna? Zašto pada i čemu služi? Na sva pitanja zna odgovore ovaj veseljko od zelenog pliša.

Ilustracija, naoko jednostavnim crtežom, može na zabavan način, zadovoljiti svoju edukativnu funkciju.

kiso.JPG

/Moj zeleni kišobran/

Slikovnica treba biti skladan spoj ilustracije i teksta pa je ona  obično rezultat rada dvije osobe. Ljerka Varga stvara i tekst i ilustraciju. U slikovnici “Pustolovine mede od zelenog pliša“ priča o medi tako, da svako dijete u njemu može prepoznati svoju plišanu igračku i još više povezati svoj dječji svijet s beskrajnom igrom maštanja. Koliko veselja i neobuzdane radosti isijava sljedeća slika! Medo se veseli cvijeću i sunčanom danu, Sunce se smije, cvijeće je latima zaplesalo. Ptice se u visini raduju. Kada bismo nekom djetetu rekli da nacrta radost, dobili bismo približno isti rezultat. Ljerka Varga naslikala je radost dječjim srcem i dječjom rukom. Medo od zelenog pliša nije ona strašna zvijer u šumi, on je igračka kojoj dijete pridaje ljudske osobine pa mu ilustratorica dodaje dijelove odjeće, čime igračku još više približuje dječjoj imaginaciji. Karirani šeširić i crvena leptir mašna uveseljavaju sliku.

3k.JPG

Ilustracije Ljerke Varga s lakoćom komuniciraju s djetetom, jer su jasne, jednostavne, čistih linija, približene realnom, ali bajkovite i njihovi motivi govore, šalju  oslikanu poruku. Mišić je na ovom akvarelu likovno približen djetetovom svijetu, iako ga dijete vjerojatno nije još vidjelo uživo. Skrio se pred kišom ispod lista i zrelih plodova crvenih jagoda pa taj detalj dijete odmah uvlači u bajku, a svojom likovnošću razvija njegov osjećaj za lijepo.

 

jag.JPG

/Iz slikovnice “Priče iz vrta”/

lj.JPG

/Šešir pun snova/

Ovaj šešir krcat snovima prepun je priča koje se mogu naći samo u dječjoj glavi, a ilustracija je tu da snove potakne, da usmjeri dijete prema bajci u kojoj je svijet lijep, u kojoj uvijek dobro pobjeđuje, a zlo biva kažnjeno, što pomaže djetetu da razvije vlastiti životni vrijednosni sustav.

pt.JPG

/Akvarel iz slikovnice „ Priče iz vrta“/

 

Snijeg je padao

 

Danas se tome nisam nadao

cijeli je dan snijeg padao

a sjeverac ga je okolo nosio

oštar sve pred sobom kosio.

Meni je toplo u krevetu bilo

danas sam čuvao lijevo krilo

pričao mi vrabac pokućarac

pod strehom je slušao bećarac.

Da, snijeg se sada svuda bijeli

bijel je plot i čempres cijeli

onda su prijatelji zrnja dobili

i kljucali, kljucali, obilno se najeli.

 

Dok sam sretan kroz prozor gledao

vjetar je nekud brzo odlutao

samo je mali zapuh za njime ostao.

 

Dijete uglavnom ima osobno iskustvo snijega, uz snijeg vezuje ugodne igre, opušteno druženje s roditeljima, hranjenje vrapčića… Ilustracija budi vedra sjećanja, sistematizira pojmove koje dijete vezuje uz zimu, pa takve ilustracije zadovoljavaju i onaj pedagoški princip – od poznatog ka nepoznatom.

Ljerka Varga ostvarila je i slikovnicu za djecu i odrasle „Šuma od bora“. Iako je slikovnica stvarana za unuka Denisa, autorica ju je namijenila svoj djeci, ali i roditeljima koji još imaju običaj čitati svojim malenima. Šume više nema. Odnio ju je „napredak“, ali ostala je slika i ostala je riječ.

šuma.JPG

Odluka

 

Mjesec je visoko, trepere zvijezde,

Noć se sama u moru kupa.
Razmišlja svraka,
O kako sam glupa…..

To reče tiho kao za sebe,

Jednog ćemo dana,
Tako mi neba,

Krenuti natrag, da, tako treba,

U dolinu pravu, na rijeku Savu

Gdje stara vrba gnijezdo čuva.

Odjednom shvati

Da noć je već gluha

Da dubokim snom diše kraj mora

Zelena šuma, šuma od bora.  

Ilustratorica ponekad poseže i za likovnim sredstvima koja omogućuje današnja tehnologija, pa spaja fotografiju sa svojim akvarelom. Dodaje prigodnu riječ i stvara čaroliju za malene.

bor.JPG

Zimska čarolija

 

 Pahulje se bijele spuštaju polako,

U tihu večer na cijeli kraj,

Tisuće svjetlosti u borovima blista  

U očima dječjim zadivljeni sjaj.

 

Otac je u tu večer,  tihu i snježnu,

U sobu donio veliki bor,

Kuglice šarene vješali su nježno,

Upalili svijeće na svečanom stolu,

Molili se tiho, pjevali u zbor.

 

 A ispod bora šareni paketi,

Drveni konjić, lutka što oči zatvara,

Papuče tople i pletena kapa,

Na drvenim kolicima zelena igračka.

 

 Sretan sjedi medo, crvena kapa mu na glavi,

A oko stola obitelj i gosti.

I baka je pozvana da ne bude sama.

Na proteklo vrijeme misliti mu prija,

Al’ ovo je prava šarena soba i zimska čarolija.

 

Osvrt napisala Marija Juračić, prof.

Denis Kožljan- KRIK ZBOG NEPRAVDE – [osvrt]

KRIK ZBOG NEPRAVDE (Slobodna paleta metafora),

osvrt na slikarsko stvaralaštvo Zorana Hercigonje

 

[osvrt]

To je on, mladi multimedijalac koji jednostavno iz dana u dan živi sa svojim emocijama, istovremeno prenoseći ih kako u pjesničke i prozne forme, jednako tako i na slikarsko platno. Je li to uobičajno, jer konačno svaka je umjetnost zapravo ekspresionistički izričaj koji živi i pokušava živjeti svoj mir u svijetu nemira, vječite borbe, sukoba, đavoljih sila, magle i napose KRIKA zbog nepravde učinjene malom, slabijem, nježnijem stvoru.

Što se tiče Zoranova pjesničkog opusa, konstatirat ćemo da se u svojim djelima(romanima, pričama i zbirkama ) služi bujnim izrazima, plastičnim opisima situacije i prirode, izbjegava svaku logičnost, u govoru i mišljenju skromnog je spektra, tekstovi su prepuni metafora, hiperbola, zvučnih efekata, ponekad patetičnih trzaja, prenaglašenih osjećaja. Očaj, bijeda i strah, nekako su glavne odrednice njegovih pjesničkih uradaka. I čitavo to vrijeme , Zoran vrlo originalno i svjesno projicira svoju sliku svijeta, prepuštajući se kad zatreba i mašti, a ritam teži, ono što i većini umjetnika moderne, slobodi, otpuštenih kočnica.

On je u dosadašnjem opusu, apstraktni ekspresionista, njegov nemirni duh poigrava se oblicima i tehnikama kako u književnosti, tako i u likovnoj umjetnosti.

Znamo da ekspresionisti ističu važnost subjektivnog izraza unutarnjih spoznaja, duševnih stanja, izazvani vanjskim poticajima.Glavna obilježja te pisane forme su: liričnost, emotivnost i misaonost s jedne strane te isticanje moralne problematike, kritike političkih i socijalnih zbivanja i problematike nejednakosti koja se poput đavolje sile nameće čovjeku i njegovim svakodnevnim aktivnostima.

Autor, Hercigonja, iako na vratima životnog puta, pa i ranije, vrlo hrabro, odlučno i bez okova upušta se u jednu avanturu gdje iz jednog novog kuta želi pokazati svoj doživlja svijeta, pojmova, situacija i motiva koje ga takvim čine. I opet biva sebi svojstven, osebujan. Moram priznati da sam pomalo ostala iznenađena snagom duha koja se osjeti u njegovim slikarskim djelima. Promatram te oblike, slikarske forme, kolorite i uspoređujem ih istovremeno sa nedavno pročitanim stihovima? Ima li razlike? Koji je modus u vizualnoj prezentaciji njegovih ekspresija?

Ponajprije pogled zaustavljam u slikama koje i nemaju naziva jer one zapravo govore same za sebe. Vidljiv je raznolik intenzitet, jačina boje i otisak kista ili ugljena ili laka (to su naime zoranove uobičajne tehnike) Miješanjem boja, ovaj put začudo, tek bijele, sive, svjetlo plave, pastelne i dodatkom mašte, umjetnik stvara i niže slike. Uglavnom su to dijelovi ljudskog tijela; poprsja, udova, ili čovjeka u teškim mislima (u meni , priznajem izazivaju dozu depresivnog stanja, nekome je to čuđenje)…ali usporedba sa autorovim stihovima upozorava kritičara da ima povezanosti; slučajne ili namjerne.

čov.JPG

Avangardno ozračje u obliku ogrebotina, crnog pigmenta i prevladavajuće nijanse crvene boje sveprisutno je u kolažu Zoranovih slikarskih majstorija. Što je htio, kakav efekt ili poruku postignuti na mjestima gdje je nanosio više slojeva boje, očito on zna, no sigurno je da ljubav pobjeđuje smrt i mržnju, Toplina i snaga vatre zauzima sve više površine slikarske podloge, a onda je tu i motiv psa, vječnog čovjekovog ljubimca i prijatelja.tij.JPG

Za kraj, ostah iznenađena, pozitivno jer iako sam bila uvjerena kako ću u izlogu oslikavanja društvene zbilje, vidjeti zamrežane situacije, nedovršene slike izlomljenih udova, prolivenog crnila i krika izmučenog svijeta, osmijeh mi navuku pejzaži zagorskog kraja, umočeni u radost sunca, umirujući zeleni i žuti kolorit koji daje na znanje da Zoran ipak vidi i tračak svjetla i romantičnog ozračja u sivilu naše svakodnevice.

konj

piše: Denis Kožljan, književnica

 

Zoran Hercigonja – Skupna izložba “Ljepota prirode” [osvrt]

skupna

Skupna izložba “Ljepota prirode”Galerija KCM. Mesnička 12, Zagreb

11.06. do 25.06.2018

 [osvrt]

 

Ograničenje u vidu  teme skupne izložbe „Ljepota prirode“ daje naslutiti da se radi o ambijentalno umjetničkom izražavanju pojma ljepote. No je li to doista točno?  Sam  naslov izložbe nosi upravo oprečnosti i nejasnoće u vidu poimanja termina ljepote i prirode. Moglo bi se postaviti pitanje: Prirode čega? Priroda kao pojam, najčešće se  usredotočuje na ambijentalnu pojmovnost okoline kao prirode, a manje kao prirode čovjeka, psihe, karaktera, ličnosti.

Uhvaćeni u zamku tematskog fiskiranja izložbe, slikari su bili izloženi dubokom promišljanju i paradoksalnim zastojima u trenucima svojeg stvaralaštva.  Teško je jasno obuhvatiti pojam prirode, a da bude ispunjen i cjelovit, vjerodostojan i jasan. Iako bi se očekivalo u svakodnevnom poimanju i shvaćanju prirode kao strogo markiranog ambijentalnog pojma za okolinu koja nas okružuje, koja svojim „ljekovitim“ izgledom i psihosomatskim rasponom djelovanja stvara ugođaj, dojam, i percepciju bivanja, slikari su se odvažno odlučili  oslikati i drugu stranu prirode. Čovjek kao opreka prirodi vlastitom  individualnom prirodom psihe, pojavio se na platnima u vidu portreta krupnog plana i ljudske figure u poluotkrivenom položaju. Nije moguće nedvosmisleno protumačiti pojam prirode u kontekstu ljudskog bivanja, a da pritom čovjek ne zastane u mentalnom klinču što zapravo znači  priroda nasuprot prirode. 

Autori su se poigrali snažnim osjećajima  raspetim između  oprečnih boja, koloritetnih harmonija i sukoba te   nijansiranim obrisima jednog motiva. Priroda se razlila u vidu poljskog cvijeća  realistički oblikovanog, ali i stiliziranog s naglašenim ekstremitetima poput tučka ili erotičnosti latica. Poigravanjem prostorom pojma prirode, slikari su eskperimentirali ponajprije svojim kolektivističkim, globalističkim asocijacijama polazeći od stereotipnog, uvriježenog.  No s druge strane bilo je i onih koji su promišljali individualistički s akcentom radikalnosti vidljivom u opterećenosti ljudskom figurom ukliještenom u moćne emocije. Naprosto iz te vlastite nesigurnosti i neke vrste nećkanja, slikari su dokazali da rast biljke nije ograničen dimenzijama tegle prosto rečeno.   

Iznenađujuće,  pojam ljepote nije protumačen arhetipskom ljepotom Venere ili Gracija „starih“ autora.  Nema prostora nametljivom markiranju superiornih predratnih i pred modernističkih  ljepota u vidu  savršenstava i zanatskih potkivanja prostora umjetničke ekspozicije autora. Slikari su doslovce kadrirali stilovima i tehnikama. Kako je naglašeno u samom predgovoru  izložbe da će slikari svojom individualnosti uprizoriti  taj trenutak ljepote, ova izložba je upravo uprizorenje individualnosti u izražavanju svojih najintimnijih sklonosti pojmovima  ljepote i prirode. Tematski možda ograničena, izložba je našla put prema svojoj „slobodi izražavanja“  u vidu tehnika, motiva i raspona mogućnosti likovne  melodioznosti.

Piše: Zoran Hercigonja


Poveznica:

https://www.ludvig-designe.com/novosti-iz-kulture/1164-skupna-izlozba-ljepota-prirode