Otvorena izložba i predstavljena monografija umjetnika Velebita Restovića

[priopćenje]

 

 

Izložba splitskog slikara Velebita Restovića svečano je otvorena u utorak, 5. ožujka, u Sveučilišnoj galeriji „Vasko Lipovac“. Uz izložbu je predstavljena Restovićeva monografija koja je u cijelosti financirana sredstvima Grada Splita te dolazi kao potvrda ovom sjajnom, samozatajnom slikaru nakon pola stoljeća umjetničkog rada.

Na otvorenju izložbe nazočnima se u ime Grada Splita obratila Ivana Viđak Bjedov, voditeljica Odsjeka za kulturu. Potom je pozdravnu riječ održao  prof. dr. sc. Dragana Ljutić, rektor Sveučilišta u Splitu, istaknuvši važnost i ljepotu ovakvih likovnih prigoda koje će se nastaviti i u budućnosti pod okriljem splitskog sveučilišta. Nakon iskazane dobrodošlice i čestitke slikaru rektor je izložbu i otvorio. 
Za monografiju je zaslužan autor Igor Brešan, koji priziva splitske slikare koji su svojedobno zadužili kulturni život, a u posljednje su vrijeme pomalo zaboravljeni. Nevjerojatan je podatak kako Restović u Splitu gotovo da i nije imao samostalnu izložbu. Poštovanje i ugled koji Restović ima u našem gradu potvrdili su svojim dolaskom brojni uvaženi kolege sa splitske likovne scene (J. Botteri Dini, P. Jakelić, K. Hraste, S. Ivanišević i drugi). 

Izložba postavljena u Sveučilišnoj galeriji „Vasko Lipovac“ manja je retrospektiva koja donosi izbor od 28 Restovićevih djela nastalih u razdoblju od sredine sedamdesetih do danas. 

Izvor: Sveučilišna knjižnica u Splitu

 

Advertisements

Krunoslav Martinović – portreti

porteri.JPG

[priopćenje]

Otvorenje izložbe Krunoslava Martinovića, u utorak, 2. travnja 2019. u Galeriji HDLU – Kula stražarnica Staroga grada Varaždin. Izložba ostaje otvorena do 20. travnja 2019.

O izložbi
Povod ovoj izložbi portreta Krunoslava Martinovića, nažalost, bio je gubitak supruge Melanije prije nešto više od četrnaest mjeseci. U svojoj iznenadnoj usamljenosti slikao je portrete supruge. Iz dan u dan. Kao da želi vratiti vrijeme. Svaki puta kad bi se sreli pokazao mi je na zaslonu mobitela novi njezin portret. Kasnije je slikao portrete svojih kćeri i unuka. Želio je zadržati obitelj na okupu. Samo u tom razdoblju nastalo je 18 portreta na platnu.
Krunoslav Martinović rođen je u Križevcima, bio je liječnik i dugogodišnji internist – kardiolog Varaždina i okružja. Svoj slikarski put od pejzaža, u maniri obogaćenog impresionizma, kako u svojoj knjizi piše Marijan Horvat, pa do portreta najbolje opisuje sam Krunoslav Martinović. 
(N. Krčar)

Izvor: HDLU Varaždin

Izložba Dražena Pavlovića

 Izložba Dražena Pavlovića pod nazivom “Metastabilna Sfera ~ Lux Aeterna”

 Utorak, 12. ožujka 2019. u 19. sati.

[priopćenje]

 

pavloc

 

Tko smo, odakle smo i kuda idemo, možemo se zapitati dok gledamo u opus slika Dražena Pavlovića. 
Svjetlost u svojem elektromagnetskom zračenju ostavlja trag na ovim slikama te je možemo analizirati u čistom vizualnom i likovnom smislu. Kroz kompoziciju, spektar boja, izražajnost boja, prostorno djelovanje boje, ravnotežu i kontrast, simboličku i asocijativnu ulogu boje, složene ritmove i harmoniju… Danko Merin, prof. 

 

Dražen Pavlović rođen je 17.05.1962. u Varaždinu. Profesionalni likovni umjetnik – slikar snažnog i otvorenog kolorizma te originalnog – autentičnog stila i tematskog pristupa. Predstavnik je „metastabilizma“, novijeg internacionalnog znanstveno-umjetničkog pokreta ( TMM – The Metastabilian Movement ), čija filozofija se temelji na teoriji komplementarne prirode ( The Complementary Nature ; J.A.Scott Kelso & David A. Engstrom – Cambridge, Massachusetts / London England )…

(Iz predgovora kataloga)

Izvor: HDLU Varaždin

 

Izložba slika Marije Matić “Sama”

Izložba slika Marije Matić “Sama”

 

[priopćenje]

U zagrebačkoj galeriji Kranjčar do 05.veljače može se pogledati izložba slika akademske slikarice Marije Matić „Sama“.

G.Kranjar.jpg

“Dosadašnji slikarski i crtački opus zagrebačke umjetnice Marije Matić karakterizira dosljednost s jedne te raznolikost ili raznovrsnost s druge strane. Dosljednost se, dakako, iskazuje u odabiru motiva (portreti ili autoportreti) i podloge (papir), a raznolikost i raznovrsnost u formatima (variraju u rasponu od velikih pa do minijaturnih) kao i u autoričinoj sposobnosti uvjerljiva dočaravanja široka spektra emocija, raspoloženja ili psihičkih stanja posredstvom naslikanih ljudskih lica. 
U osnovi Marijine slikarske poetike Marije Matić nalazi se ekspresionizam.” kaže među ostalim kustos Vanja Babić. Izložba je znakovito nazvana Sama, što asocira autoričinu okrenutost samoj sebi, svojevrsnu introspekciju.

Donosi: Ludvig dizajn

izvor: https://www.ludvig-designe.com/novosti-iz-kulture/1264-izlozba-slika-marije-matic-sama

Izložba Vlatke Bauer “Priča o Vukovaru”

Izložba Vlatke Bauer “Priča o Vukovaru”

 

najava-plakat

[priopćenje]

izvor: https://www.ludvig-designe.com/novosti-iz-kulture/1232-izlozba-vlatke-bauer-prica-o-vukovaru


 

Uz duboke emotivne poruke strahota rata, upućene nam ponaosob, sa svakog djela vrišti emocija lijepo i dobro potkrijepljena žarkim tonovima.
Svaki je kadar slike „zaražen“ istinom prošlosti te naviru sjećanja, boli i patnje koje su preslikane nepovratno… Ganuće nadire…
Slike nas tjeraju na unutarnju emotivnu snagu od koje će hrabro zasuziti oko, ne potiskujući dušu.

Kroz relativno čiste plohe prodire likovni prikaz građanskog slikarstva – nepatvoreno jako fokusno, iskonsko… 
Ostajemo sami sa sobom, dominacijom osobnih promišljanja, dubokih osjećaja.Kako nas svaka slika naprosto hrani trenucima prošlosti, ostajemo nijemi gledajući nedavnu stvarnost, beskrajno istinski učinjeno, dokumentirano.

Rađeno u maniri kombiniranih tehnika poticaj je na žaru boja, stagnirajući crnom koja podvlači poruku.

Tekst za katalog napisao slikar Dubravko Đurđek.

Vojo Radoičić – Izložba na otvorenom

Vojo Radoičić – Izložba na otvorenom

[priopćenje]

U sklopu manifestacije „Dani Voje Radoičića“ na riječkom Korzu postavljena je izložba  radova tog značajnog riječkog umjetnika  na panoima koji približavaju ovog osebujnog  slikara prolaznicima i namjernicima. Izložba traje od 5. do 20. XI. 2018. godine, a predstavlja izvatke iz monografije „Radoičić:San“.

Panoi odmah zadive oko i razgale srce. Govore slikom i riječima zabilježenima rukom autora. Iako sunce blješti, lovim slike fotoaparatom, jer me vesele, razgaljuju svojim bojama, svojom pričom, pa u okular ulaze i sjene prolaznika i čini  mi se na trenutak da je slikar ovdje, da nije umro, da promatra svoje Korzo i da ga cijeli taj šušur ispunjava veseljem, energijom razigranog djeteta i životom.

Vjekoslav Vojo Radoičić, dobitnik mnogih nagrada i priznanja, nominiran za najveću nagradu za ilustraciju „Hans Christian Andersen“ nije rođeni Riječanin, ali  je tom gradu dao veliki dio sebe. I ostao u njemu za vječnost. I sve je na slikama zabilježio: zgrade, ulice, malene brodice, koje je vidio sa svog prozora, ljude, njihov smijeh, njihovu pjesmu… Njegove slike imaju posebnu mangupsku draž, a rukopis djeteta, šarm koji osvaja.

vojo1

Njegovi roza optimistički oblaci zagrlili su grad. Sjena koja prekriva dio slike pripada čovjeku koji je na trenutak zastao napojiti se vedrinom kojom slika zrači.

vojo2

Mljekarski trg u Rijeci ili kako autor kaže:“Tako to nekako otprilike izgleda.“

vojo3

Slika koja šalje duhovitu poruku o ljubavi.

vojo4

Na duhovit, a jednostavan, iskren način obaviještava nas slikar da „hartera ne dela već fanj let“ – ugašena je riječka tvornica papira, a spominje i svoje kretanje po Trsatskim stubama. Brojao ih je. Mnogi ljudi imaju taj običaj. Razigrala se ulica. Prolaznici sa smiješkom nakrivljuju glavu izbačeni iz svoje perspektive. Povodim se za njima.

vojo 5

A nisu ga primili u slikarsku školu, jer su sva mjesta bila popunjena. Sada pozira mom okularu, dok sunce blješti i mislim da negdje iz neke druge dimenzije uživa u radosti prolaznika koju izaziva pogled na njegove slike.

 

Zabilježila: Marija Juračić, prof.

Maja R. Miladinovski – Retrospektivna monografemska izložba Dragana Poposki-Dada

Maja R. Miladinovski – Retrospektivna monografemska izložba Dragana Poposki-Dada

 

 [priopćenje]

U galeriji Daut Pasin Amam, pored brojnih ljubitelja umjetnosti, otvorena je retrospektivna monografemska  izložba Dragana Poposki-Dada, doajena makedonske suvremene skulpture.

Djela umjetnika Dragana Poposki-Dada su poseban i originalan vid  kreativnog izražavanja koja i dalje imaju poseban pečat u razvoju i afirmaciji makedonske suvremene skulpture, ali i pečat  za promociju makedonske kulture u svijetu.  Izložba koja će trajati do 24. studenog 2018., prikazuje više od stotinu radova (skulptura i slika) u svim fazama rada Dragana Poposki-Dada, koje su započele još 1964. godine. Prikazani radovi vlasništvo su autora, nekoliko institucija kao i značajnog broja privatnih vlasnika.

44788958_1963119847098107_6978106659428106240_n

Rad Dragana Poposki Dada je neumoran, eksperimentalno istraživački opus u pronalaženju odgovora na zagonetku pod nazivom “skulptura”. Neumornost  u pronalaženju vlastitih načina izražavanja reflektira se i na traženje načina da se omogući slobodno kretanje skulpture u prostoru. Rad Dragana Poposki Dada uvijek je  tvrdoglavo ispitivanje tolerancije, mogućnosti, omjera mjerenja, trajnost i zakrivljenosti pod dodirom njegove ruke.

Dada ne “gradi” skulpturu, već je izvlači iz mramornog bloka gdje je skriven inspirativni ključ oblika koji se oblikuje. Ne traži primarnu konstruktivnu osnovu gustog volumena, već samu ideja određenog oblika kpoji opisuje oblik: poliranjem, rezanjem, crunches, generaliziranjem, stiliziranjem.

Dragan Poposki Dada rođen je 1935. godine u Prilepu. Akademiju likovnih umjetnosti (1961.) kao i poslijediplomski studij (1964.) završava je u Beogradu u klasi prof. Johna Kratochvia.

Radio je kao profesor na Fakultetu likovnih umjetnosti u Skoplju, a studirao je u Grčkoj, Italiji, Engleskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Poljskoj i Sjedinjenim Državama.Dragan Poposki

Autor je nekoliko monumentalnih djela i osvojio je brojne nagrade, uključujući najvišu republičku nagradu “11. listopada” 1981. godine.

Dadanov  umjetnički razvojni put je relativno  dug s nekoliko razvojnih kreativnih stadija. Njegovi oblici imaju specifične inspirativne izvore u prirodi i stvarima koje ga okružuju. Poprimaju  oblik blage stilizacije kroz više ili manje asocijativnih oblika koji odabiru detalje u mjeri u kojoj se minimizira njihova povezanost. S druge strane, njegove figure su također suptilno stilizirane, s monumentalnim osjećajem u pažljivoj izgradnji odnosa masa.

Piše:  mr. Maja R. Miladinovski, magistra vajanja

Maja R. Miladinovski – NOVE PERSPEKTIVE

Maja R. Miladinovski

NOVE PERSPEKTIVE

[PRIOPĆENJE]

Naprosto me raduje da je nakon duge šutnje  likovna scena počela pomalo  oživljavati. Kao da smo ovo predugo čekali; trajao je neki period šutnje sa umjetničke strane. Na likovnoj sceni u Makedoniji odvile  su se dvije nove izvanredne izložbe.

Prva se pojavila  početkom lipnja pod nazivom  ‘’FRAGMENTI’’  autorice Dragice Risteska, akademske slikarice iz Makedonije.

[isječak iz izložbe FRAGMENTI]

Izložba je bila dosta posjećena i može se reći da se imalo puno toga za vidjeti.

Autorica je  ideja i koncept izložbe  razradila dosta precizno i nadasve zanimljivo.

Igra sa spektrom boja koji je sama autorica  izabrala,  je nadasve izvanredan upravo zbog pokušaja  slika postane što bliža gledateljima

“Fragmenti” je nadahnuta izložba.

Autorica izložbe sama kaže:

“Nadahnuće nalazim u lokalnom okruženju, ali i na mnogim putovanjima širom svijeta. Boja je moj alat koji mi daje priliku da zabilježim  ljepotu prostora koji je na  trenutak zaustavljen. Moj cilj je osvojiti ljepotu urbanih i ruralnih krajolika, zgrada i gradova, mističnih prozora u svjetlo, zagonetne vodene fluktuacije, djeliće starih zidova, složenost i ljepotu prirodnih tekstura i slojeva koji se preklapaju u kompozicijama stvarajući dimenziju.”

“Fragmenti” je projekt apstraktnih djela napravljenih u tehnici akril na platnu. Autorica radi na ovim slikama posljednje dvije godine, koje su dio njezinog posljednjeg ciklusa. To je inspirirano nebrojenim ulomcima, ostacima, sjećanjima, sjenama, odrazima koje  pronalazi u svakodnevnim predmetima, brojnim urbanim i ruralnim krajobrazima, zgradama i gradovima, mističnim prozorima, složenosti i ljepoti prirodnih tekstura i slojeva koji se preklapaju u sastavu stvaranja određene dimenzije.

U sklopu novih perspektiva valja istaknuti  i izložbu autorice  Mikice Trujkanović u Kulturnom centru mladih, koja je  privukla veliku pažnju publike.

 

[isječak iz izložbe “Oda za vas / ili Ljubav”]

 

Ovu izložbu je autorica nazvala “Oda za vas / ili Ljubav”, a u prikladnom tekstu kustosica, koja autoricu opisuje kao “snažnu i strastvenu slikaricu”, podsjeća da je nakon duge stanke čistog slikarstva autorica odlučila vratiti se samo i jedino na velikom format platna  i boji.

Piše: mr. Maja Raleva Miladinovski, magistra vajanja

Ludvig dizajn-Skupna izložba “Jesen u meni” [priopćenje]

Skupna izložba “Jesen u meni”

[priopćenje]

skupna

Izvor: https://www.ludvig-designe.com/novosti-iz-kulture/1214-skupna-izlozba-jesen-u-meni

 

Izložbom „Jesen u meni“ dvadesetak slikara će prikazati svoje viđenje jeseni u raznim tehnikama slikarstva kroz razne motive prirode, apstrakcije…
Biti će to koloritno nabijena izložba sa prikazanom snažnom slikarskom emocijom.

Autori ove skupne izložbe zauzimaju izrazito tematsku točku u začetku nastanka djela, precizno tražeći „zlatni rez“ a kasnije sažimlju koloritno gamu boja ponekada oštro dajući nam do znanja dinamiku poteza i na kraju zatvaraju pozadinu slike blagim koloritom i tako dobivaju ispravnost prostornog čitanja slike.

Vjerodostojnost ovih radova dokazuje oformljeno slikarstvo koje privlači pažnju „njiše oko sa lijeve na desnu stranu slike“ i time tražeći modus poruke, ugođaj boja prirasta srcu, ostvaruje vrijednost življenja djela samog autora.

Piše: Ludvig dizajn

Marija Juračić-Dva prijatelja i umijeće darivanja – Povodom izložbe Zdenka Vanjeka posvećene Stanku Petroviću [priopćenje]

Marija Juračić-Dva prijatelja i umijeće darivanja – Povodom izložbe Zdenka Vanjeka posvećene Stanku Petroviću

 

[priopćenje]

 

Povodom Dana europske baštine u Ivanić Gradu je od 19. IX. 2018. do 2. X. 2018. postavljena izložba fotografija Zdenka Vanjeka „Bajeri – ljepota u oku, mir u duši“, koju je on posvetio svom preminulom prijatelju, pjesniku i književniku Stanku Petroviću Staši.

S posebnim se osjećajem  poštovanja sjećam  Stanka i njegove posljednje knjige „Nema sunca za sve dovoljno“ koju sam tada uređivala. S nestrpljenjem i radošću  očekivao je njezino izdanje. Kontakti su bili svakodnevni. Već je bio narušenog zdravlja i znala sam da tu knjigu pripovijedaka želi što prije objaviti. U naše razgovore o tekstu knjige umiješali bi se inserti Stankovih  sjećanja  na more, na malo dalmatinsko mjesto njegova djetinjstva, priče o tavanskom stanu koji uređuje za svoje drage potomke, a onda bi se vratio   pričama o životinjama koje u ratu  pate jednako kao i ljudi i o kojima je pisao. Veterinar po zanimanju, znao je proniknuti u njihov osjećaj trpljenja. Vidio je suludo lice rata, koje je čovjeku htjelo uništiti čovječnost, a životinjama  prirodno pravo na očuvanje vrste. Tko zna koliko je puta, dok je bilježio ljepotu okoliša, pomislio na okular svog prijatelja Zdenka!

Zdenko Vanjek, Dobar Duh Ivanić Grada,  ovom izložbom šalje svom prijatelju mir i ljepotu kraja kojeg obojica vole. Oštre granice vremenskih dimenzija ne prekidaju prijateljstvo i ne prekidaju kontakt. Obojica lutaju Bajerima, lijepim, mirnim i spokojnim, obojica  gledaju njihove boje, slušaju njihove zvukove. Sada jedan posuđuje oko onom drugom i nosi u sebi njegove riječi. Dio Stankovih priča nalazi se i u slikama Zdenka Vanjeka.

 

v21-768x511.jpg

Zastane, a slijedi ga i pas primjerom. U daljini čula se pucnjava. Krenuše dalje, malo nevoljko, a Mata ne imaše više mira u duši. Sve nešto šuti i nevoljko se osvrće prema izvoru neuobičajene buke. Dođu tako do Bosuta. Garo odmah skoči na pramac čamca, sjedne čekajući da Mata odriješi lanac ovit oko vrbe i da otisne  čamac niz lijenu rijeku…

/Pripovijest  „Garo“/

v50-768x576.jpg

Tišinu rijeke narušilo bi samo čujno pljuskanje vesla što kad i kad pljusne u vodu. No više uznemiruje daleka pucnjava i gdjekoji potmuli topovski udar.

/Pripovijest „Garo“/

v19-e1538020825822-768x515.jpg

Poslužilo mu za to  pojilo s vodom za krave, jer onome za gospodu konje niti on nije prilazio. Konjima i komarac smeta, dodirne li  njihovu vodu za piće.

/Pripovijest „Garo“/

v2.jpg

Prvi snijezi protjeraše stado iz jasikova bivka. Livada je još pokazivala nestašne čuperke tvrdoglavog busenja ispod bijelog pokrivača. Škrto sunce izmolilo bi tijek potočića da procmizdri oko podneva, no uskoro nebom zavlada bezuvjetno teško sivilo, zasipa debelu naslagu snijega na potočić pa stado ostavi bez vode.

/Pripovijest „Miran“/

v51-768x522.jpg

Ondje dočekaše proljeće. Milovao ih mir hrastova gaja. Vode i lišća bilo je u izobilju, samo je Mirana mučila rana na stegnu. Kad okopni snijeg, spusti se stado u dolinu uz jezero. Dane provodili pasući i izležavajući se, sigurni od svakoga. Proljetni laki hod mršavih trbuha opet otežao. Vratila mu se snaga teška topota, a od Miranove rane osta samo obilan ožiljak.  

/Pripovijest „Miran“/

v23-768x511

Stražarenje Jakovu  padne točno u ponoć. Trebao se popeti na uzvisinu ispred tog šumarka i promatrati jugoistočnu stranu od postavljenog logora. Krasna mu mjesečina prikaže sliku kao iz bajke.

/Pripovijest „Magdina sreća“/

v10-768x512.jpg

Svijest mu se povrati u nekoj prostoriji drvenih zidova napravljenih od tesane hrastove građe. To je morao netko tesati dok se još moj otac nije rodio – zaključi. Bi mu čudno što ne osjeća bol, ali shvati da je sav povezan.

/Pripovijest „Magdina sreća“/

v55-225x300.jpg

Jakov se vrati u logor. Odabere stablo, gigantsku ruku  raširena dlana iz kog su se debeli prsti  korijenja zarili u zemlju tako da im prvi članci nisu bili sakriveni, uzme malo slame donesene iz obližnjeg stoga, prostre vreću za spavanje između dva prsta orijaša pa legne. Debeli mu korijen posluži kao jastuk.

 /Pripovijest „Magdina sreća“/

 

zdenko.jpg

I tako dva prijatelja, svatko u svojoj dimenziji, lutaju divnim krajolikom i tiho razmjenjuju ljepotu u oku i mir u duši.  Sve se obnavlja, stopa stopu slijedi, do novih susreta, do novih priča i fotografija.

 

Piše: Marija Juračić, prof. književnosti,  književnica