[kritički prikaz]
vrijeme: 15.03.2024. u 19 sati
mjesto: Galerija Mjesnog odbora Maksimir, Barutanski breg 5 u Zagrebu
***
Umjetnost često otkriva svoju najdublju bit kroz suptilnost i koncentraciju, a takva intimnost posebno dolazi do izražaja u radovima malih formata. Izložba “Mali formati, velike priče” predstavlja iznimnu zbirku takvih djela, svaka s vlastitim svijetom i pričom, stvorenim kroz pažljivu igru boja, oblika i kompozicije.
Blagošću i veseljem, Blaženka Kostelac u svojoj slici “Samo veselo” prikazuje otpitu bocu s crvenom bojom vina, kao i žuti limun gdje tople boje kontriraju u sivilu pozadine i podloge. Današnji trenuci prolaznosti i ljepote oslikani su u pastelnim tonovima tulipana, kako ističe Danica Kuštrak, dok Dijana Kadić svojim valovima nas vodi u neizvjesnost uzburkanog mora, u kojem se osjeća horizont kao gusarski horizont praćen durbinom.
Impresionistički pristup prirodi odiše životom i pokretom cvjetova na platnu koji trepere kao da su živi, jasno se vidi u “Buketu” Branke Zobenice, dok Davorka Radočaj kroz “Golubove” prikazuje suptilne nijanse dijagonalne kompozicije – bijele krošnje drveća ističu se na pozadini, stvarajući osjećaj nježnosti i slobode. koja odiše slobodom i lakoćom.
U “Ninu” Dijane Savić uhvaćena je brzina života. Impresionistički prikaz ulice otkriva nam prolaznost vremena, dok akvarelni potezi stvaraju osjećaj svježine i spontanosti. Dražen Petrović u svojoj slici “Star” donosi dramatičan kontrast između topline i hladnoće. Dinamična kompozicija otkriva nam skriveni ritam života, podsjećajući nas na složenost ljudskog iskustva.
Hana Babić u “Livadi tuge i sreće”nas vodi kroz mješavinu emocija, otkriva simboliku u suhoći osušenih listova i radosti bijelog cvijeća. Slika “Ruža valova” Dušice Božić donosi nam eksploziju boja i pokreta. Suptilni namazi slike stvaraju osjećaj kretanja i života, kao da smo zarobljeni u trenutku prirodnog čuda.
Jednako impresivno, “Ključ sreće” Jadranke Šarić odiše mirom i ravnotežom a s vertikalnim prikazom vaze i cvijeta donosi osjećaj harmonije i sklada, podsjećajući nas na ljepotu jednostavnosti, dok Jadranka Šlipogor u “Brezama” nas vodi kroz kontraste i suprotnosti. Mirna površina slike suprotstavlja se titrajima crvenog i žutog, stvarajući osjećaj dinamike i promjene. Kristina Graf u “Posljednjim sjenama” tumači ritam zimskog pejzaža kroz igru boja i sjenki, gdje rumenilo sunčevih zraka prekida bijeli snijeg, stvarajući osjećaj nade i obnove. dok Jasenka Smrekar u “Čamcu na kupi” nas vodi kroz miran pejzaž. Oslikani čamac predstavlja simbol putovanja i prolaska, dok nas kamenita obala poziva na istraživanje novih horizonata.
Ljiljana Tršan kroz “Kompoziciju elemenata” oslikava složene superpozicije elemenata koji stvaraju osjećaj dubine i raznovrsnosti, podsjećajući nas na složenost svijeta oko nas i dinamičnost prostora, dok Marija Omazec u “Poljupcu” koristi kontraste između toplog i hladnog kako bi istaknula ritam urbanog pejzaža. Marija Tokić u “Neobuzdanoj slobodi” oslikava borbu čovjeka s prirodom kroz tokove vode gdje oni simboliziraju snagu prirodnog kretanja i podsjećajući nas na složenost i ljepotu prirode, dok Natalija Ivanšić u “Zimi” nas vodi kroz zimski pejzaž. Paralelni elementi stvaraju osjećaj ravnoteže i sklad, podsjećajući nas na ljepotu prirodnog svijeta.
Nina Seibert Pavišić u “Putu” vodi nas kroz prirodni krajolik poput slike gdje centrirano stablo obješenih i snijegom opterećenih grana pitoreskno se doima poput ograde i puta u lijevom donjem dijelu slike čije ime slika i nosi, podsjećajući nas na ljepotu prirodnog svijeta, dok Pina Perović u “Jednom bijelom ljiljanu” oslikava simetriju i ekscentričnost u cvijetu gdje njegova bjelina koja se ističe na pozadini, stvarajući osjećaj mira i ljepote. Rikarda Matić u “Valu” sugerira dinamiku i snagu prirodnog pokreta vode u kojem gestualni zahvat slike stvara osjećaj dinamike i promjene, podsjećajući nas na snagu prirodnog svijeta, dok Snježana Mayer u “Blondie” donosi suvremeni prikaz dinamičnosti života u urbanom okruženju a moderna figura sugerira dinamiku i brzinu života, podsjećajući nas na složenost suvremenog društva.
Valentina Dujela u “Moru” nas vodi kroz dubinu prirode. Visoki horizont stvara osjećaj prostranstva i veličine, podsjećajući nas na snagu i ljepotu prirodnog svijeta, dok Vesna Zvonarević u “Odlasku” prikazuje stupčasti odraz sunca na zalazu centralno je postavljen uz prisustvo dalekog čamca koji sumnjičavo tumači ime slike da li odlazak čamca ili sunca a kod Zorana Hercigonje u “Dubini vaze” vidimo baroknu raskošnost buketa cvijeća u plavoj vazi koji ugodno kontrira toplo smeđkastoj pozadini kao podlozi. Kontrast između cvjetnih boja i tople pozadine stvara osjećaj ljepote i skladnosti.
Željka Šebalj Koštić u “Traunsee” otkriva nam ljepotu prirodnog krajolika. Paralelni elementi stvaraju osjećaj ravnoteže i harmonije, podsjećajući nas na ljepotu prirodnog svijeta, dok Zvjezdana Žužić u “Sanjam ljepše dane” koristi grafiku i boje vodi nas kroz snove i nadu. Svijetle vertikale stvaraju osjećaj svjetlosti i optimizma, podsjećajući nas na ljepotu unutarnjeg svijeta.
U ovom raznolikom spektru slika, mali formati se pretvaraju u velike priče, svaka sa svojim bogatstvom boja, tekstura i emocija. Kroz pažljivo izrađene detalje, umjetnici nas pozivaju na putovanje kroz svijet koji otkriva ljepotu i složenost ljudskog iskustva. Ova izložba podsjeća nas na snagu umjetnosti da nas poveže, inspirira i nadahnjuje, bez obzira na format ili veličinu platna.
Ova izložba otvara vrata ka intimnosti i suptilnosti umjetničkog izraza, pozivajući nas da zaronimo dublje u priče koje leže iza svakog malog formata. U konačnici, “Mali formati, velike priče” podsjećaju nas na snagu umjetnosti da nas poveže i inspirira, bez obzira na veličinu platna ili format na kojem je stvorena.
Nedeljko Tintor. prof.
Izvor: Ludvig dizajn
refleksijerevijazalikovneumjetnosti.wordpress.com 